Sigmund Frojd je smatrao da će sin koga majka bezuslovno obožava imati veće šanse da uspe u životu. Što je ona više njime oduševljena, što više veruje u njegove sposobnosti da postigne bilo šta, to će on postajati sposobniji, osnažen njenom ljubavlju, te sigurnošću, samopouzdanjem i sposobnošću koje ta ljubav pruža. S druge strane, ako od svog deteta ne očekujete mnogo, onda ono verovatno neće mnogo ni postići. Sve ste mu pružili – to jest, sve osim njegove budućnosti. Verujem da načini koje roditelji biraju u trenutku kad nastupi kriza – kada, u želji da ga umire, besomučniku omogućavaju bezumnu zabavu i zadovoljavaju njegove beskrajne potrošačke zavisnosti – imaju dugoročno negativne posledice na razvoj karaktera njihovog deteta. A naša zatrovana kultura uništava i ono malo moralnih osnova koje roditelji i uspeju da mu pruže.
Pa ipak, u svojoj praksi primećujem kako je lako preokrenuti ta strujanja kad dobijem priliku da roditeljima razjasnim šta se mora dogoditi u životima njihove dece da bi se ona potpuno razvila. U ovoj knjizi od vas zahtevam mnogo: zahtevam da se vratimo temeljima koji su našoj deci zaista potrebni – a to je iskustvo čvrste povezanosti, stabilnost i red u svakodnevnom životu, nadzor i moralno vaspitanje koji kod njih razvijaju sposobnost odolevanja negativnim društvenim uticajima.
Verujem da sledeći postupci vašu decu izlažu povećanom riziku od emocionalno iskrivljenog razvoja:
- Ne uspevate da stvorite snažnu emocionalnu povezanost sa sopstvenim detetom jer mu posvećujete premalo vremena i pažnje. Ne čitate svom malom detetu, ne razgovarate i ne igrate se s njim kako biste mu pružili osnove pismenosti.
- Prihvatate zamisao da će povećana briga drugih ljudi biti adekvatna zamena za vaš odnos s detetom.
- Nemate čvrstih pravila ni svakodnevne rutine koje biste primenili na miran, pravedan, uverljiv način, a da pri tom ne osećate krivicu i ne oklevate.
- Svome detetu ne prenosite – ni postupcima niti rečima – moralne, etičke i duhovne vrednosti u koje verujete (ili, još gore, svom detetu pokazujete da za vas ne postoje moralne, etičke ili duhovne vrednosti).
- Dopuštate detetu da uspostavi nimalo adekvatnu kontrolu nad svojim životom. Odlično je da detetu prepustite izvestan stepen kontrole onda kad je ono spremno da je preuzme; ako pak detetu dozvolite previše kontrole u vreme kad ono za to nije spremno, to ima razorno dejstvo.
- Vičete na dete i pretite mu. Možete da odlučno i pouzdano sprovodite pravila i bez pribegavanja takvim metodama. Time što gubite strpljenje pokazujete da ste oklevali da rešite problem sve dok bes i nemoć koje ste nakupljali nisu postali nepodnošljivi. Možete da odmah odlučno reagujete; ne morate čekati da se razbesnite.
- Preterano se poistovećujete sa svojim detetom, do te mere da pretpostavljate kako ono želi isto što i vi. To zadovoljava vaše ambicije ili povećava vaš osećaj sopstvene važnosti. Ukratko, reč je o očekivanju da će dete ugoditi svom egu i rešiti svoje probleme.
- Očekujete previše a zahtevate premalo. Nemojte, na primer, dopustiti detetu da se po čitav dan razvlači po kući i igra video igre ako od njega očekujete da iz škole donosi petice.
- Dopuštate detetu da dobije nagradu za ono što nije zaslužilo i postiglo vlastitim snagama. Dozvoljavate da se preterano izlaže uticaju medija.
- Ne pružate mogućnosti da se dete bavi onim vrstama aktivnosti i iskustava koje usavršavaju njegovu sposobnost da sedi mirno, da se koncentriše i sluša, a onda od škole očekujete da ga „popravi“. Čak ni najbolje privatne škole niti najsjajnije javne obrazovne ustanove ne mogu da postignu iste rezultate sa neprilagođenom decom kao sa onom koja su dobro prilagođena i žele da uče.
- Ne razgovarate o problemima. Direktna, iskrena i potpuna komunikacija treba da bude stalna karakteristika vašeg odnosa s detetom.
Kada roditelji čine ove greške u nastojanju da zadovolje sopstvene potrebe i preokupacije, ili zbog neznanja ili nedostatka energije, oni usporavaju prirodni tok detetovog razvoja. Ako odlažete da dete naučite na nošu zato što ste previše zauzeti da biste se time bavili, ili dopuštate šestogodišnjaku da vam se iz noći u noć uvlači u krevet zato što ste preumorni da biste vodili bitku, ili detetu dajete novac kad god vam traži umesto da mu odredite redovan džeparac, ili mu dopuštate neograničene večernje izlaske, vi svome detetu nanosite nepopravljivu štetu. Ponekad nam izgleda da tim zadacima koji prate detetov razvoj nikada neće doći kraj; međutim, isto tako je naivno nadati se da će deca ispasti dobro ako ih pustimo da rastu bez kontrole. Vrednosti nisu stvar nagona; njih na svoju decu prenosite svakodnevno, u svakom svom kontaktu s njima. To je razlog što, uz izvestan napor, svakom detetu, pa i onom koje je veoma zastranilo, možemo pomoći da pronađe vrednosti koje mu trebaju.
Odlomak iz knjige:
Robert Šo, Stefani Vud
EPIDEMIJA POPUSTLJIVOG VASPITANJA
Učiti izb tuđeg iskstva
Prevod Magdalena Petrović
Psihopolis, 2011.
Izvor: Detinjarije.com