Njihov mozak se upravo sada formira, gradeći veze koje će dete upotrebljavati celog života. Rezulati mogu biti frustrirajući za roditelje, ali bar nam je lakše kada znamo zašto je to dobro:
Roditelji male dece ponekad moraju da se namuče da bi razumeli šta se dešava u glavi njihovog klinca. “Zašto se bacaš na pod?” “Zašto me ujedaš bez razloga?” “Zašto me gledaš u oči dok piškiš u gaće?”
Činjenica je da ne znamo kako razmišljaju, ali nauka zna. Kako kaže nauronaučnik Din Burnet, njihov mozak se upravo sada formira, gradeći veze koje će dete upotrebljavati celog života.
Rezulati mogu biti frustrirajući za roditelje, ali bar nam je lakše kada znamo zašto je to dobro:
1. Pamćenje im nije jača strana
Odrasli svoje modele razmišljanja stvaraju na osnovu iskustva i sećanja. Deca ne. “Za malu decu sve je novo i uzbudljivo, ona su neopterećena iskustvom,” kaže Burnet. Štaviše, mozgovi dece mlađe od sedam godina nisu previđeni za čuvanje uspomena. Zbog toga ne možete da se oslonite na njihovo pamćenje.
2. Ponavljanje ili shvatanje
Mozak ne raste na isti način kao ostatak tela. Dete može da usavrši puzenje kroz proces ponavljanja, ali to ne znači da može da razume zašto treba da obuje cipele. Ono što shvata je da, ako se danas stvari odvijaju drugačije nego prethodnih dana, to je znak za uzbunu. Kada se njihova očekivanja ne ispune, gube kontrolu. Ne znaju kako da reaguju, i zbog toga će očas posla briznuti u plač ako im date crvenu šolju umesto zelene.
3. Mali mozak radi duplo više
U mozgu odojčeta postoji daleko više neuronskih veza nego kod odraslih. Tek u adolescenciji počinje “plevljenje” i brišu se veze koje se više ne koriste radi optimizacije. Zbog toga malo dete obrađuje previše, a ne premalo informacija. I zbog toga tinejdžeri stalno spavaju umesto da rade kućne poslove.
4. Sve može biti opasno
Duboku u mozgu nalazi se bezbednosni sistem koji uključuje “bori se ili beži” reakciju u stresnim situacijama. Na neke opasnosti reakcije su urođene (pauci, zmije), dok su druge naučena ponašanja (vratolomne vožnje u zabavnom parku). Mozak malog deteta ne pravi razliku. Ono što je za odrasle bezazleno, njima može delovati strašno. Decu plaši ono što ne poznaju, objašnjava Burnet.
5. Plakanje je dobro
Ne treba da vas čudi što se vaše odojče zaplače zbog svake sitnice. To je instinkt za samoočuvanjem. “Iz ugla evolucije, detetu je u interesu da privlači što je više pažnje moguće,” kaže Burnet. Vrištanje i mlataranje rukama mogu istovremeno i zaplašiti grabljivce i upozoriti odrasle, što je dvostruka korist.
6. Brokoli za njih nema isti ukus
Deca imaju drugačije čulo ukusa, i namirnice mogu da im deluju više gorke ili slatke nego vama.
7. Istorija se ponavlja
Kada dete preraste fazu odojčeta, možda ćete očekivati da se ponaša zrelije. Ali petogodišnjaci nekad mogu biti gori nego bebe. Više razumeju i očekivanja su im veća. Bebin napad besa može se lako zaustaviti odvlačenjem pažnje, ali petogodišnjak još uvek teško kontroliše emocije a pritom nije toliko naivan.
8. Ne rade to namerno
Mozak malog deteta je zbrkao mesto. Ali pomislite samo koliko je haosa u vašoj glavi, a već 30-40 godina je koristite. Zbog toga treba da imate razumevanja za decu i shvatite da ne rade to namerno. Ne bude vas noći niti remete raspored samo da bi vam otežali život. Ili bar nauka još nije otkrila njihovu vekovnu zaveru, završava u šali Burnet.
Izvor: Detinjarije.com
Slični članci koji vas mogu zanimati:
Najnoviji tekstovi iz kategorije: REČ STRUČNJAKA
Dr Biljana Pirgić, dečiji psihijatar: U vaspitavanju deteta važni trud, zainteresovanost i pažnja majke
O tome je govorila dr Biljana Pirgić, dečiji psihijatar: "Kad pričamo o tome šta deci treba i kako ih treba podizati jako je važno da razgraničimo šta su potrebe, a...
Dr Ramani Durvasula: Mentalno zdravlje se meri fleksibilnošću psihe
Dr Ramani Durvasula je licencirani klinički psiholog i profesor psihologije, govorila je o mentalnom zdravlju i značenju fleksibilnosti naše psihe - kako se prepoznaje, zašto je važna i na koji...
Pedagog Snežana Golić: Kad bi meni dali da osnujem školu…
Škola koja se mnogo čudi znanju i ponašanju svojih đaka, koju nervira to što su deca deca, ne može biti dobra škola. Deca koja nemaju sreće sa porodicom, morala bi...
Treba li deca da se takmiče?
Piše: Ljubiša Jovanović, najpoznatiji srpski flautista i redovni profesor Fakulteta muzičkih umetnosti u Beogradu Poslednjih nekoliko godina svedoci smo trenda porasta broja takmičenja mladih muzičara. U svakom gradu, svakoj opštini,...
Nema komentara.