U svađe vršnjaka ne treba se mešati dok nema agresije i jedno dete nije u nepovoljnijem položaju. Konstruktivno rešavanje konflikta uči decu toleranciji i zauzimanju za sebe
Konflikti su deo svakodnevice, a deca se, kao i odrasli, međusobno ne slažu u svemu. Tada dolazi do frustracije, ljutnje, svađe, ali to ne mora nužno da bude negativno. “Sukob može pomoći da se bolje vidi problem i nađe rešenje. Konstruktivno rešeni konflikt dovodi do osećaja zadovoljstva i samopouzdanja, uči decu kako pregovarati i poštivati razlike”, objašnjava Ana Mužak, psiholog iz vrtića Mali istraživač.
Važno je podsticati kod dece načine konstruktivnog rešavanja sukoba, nastavlja Mužak. Treba da nauče da se mogu posvađati i ostati prijatelji. Deca iz sukoba mogu naučiti i kako da se zauzmu za sebe, da iznesu svoj stav, da argumentuju, prihvate tuđe argumente, kako da drugima daju pravo da razmišljaju drugačije i kako ponovo da dovedu odnos u ravnotežu.
Kada se ipak treba umešati?
“Sukob je važno iskustvo jer nas različitosti čekaju svuda. Učenje da se nosimo s tim oblikuje nas u empatične ljude koji će se zalagati za ravnopravnost i toleranciju. To je vaspitni imperativ koji ne može da se nauči iz knjiga nego kroz iskustvo”, objašnjava prof. pedagogije Ivana Grabar. Ipak, roditelji često nisu sigurni kako da se postave u situaciji kad dođe do sukoba između dece. Prema njenom mišljenju, ako odrasli vide da je odnos neravnopravan važno je zaštititi dete.
“Ako je reč o svađi vršnjaka, bilo bi dobro ostati po strani (dok ne prerasta u agresiju) ili odmaknuti svoje dete ne ulazeći u sukobe s drugim. Ako se svađe ponavljaju, možete pitati dete šta misli, gde je problem u njihovom odnosu. Također se može uvežbati situacija kroz igru likova. Time dete dobija iskustvo i lakše će situaciju ponoviti u kontekstu”, pojasnila je Grabar dodajući da je važno ne osuđivati ni omalovažavati dete ako ne uspe da odreaguje kako roditelj želi. Najbolji primer roditelji daju deci svojim ponašanjem. Dete uči šta vidi i oseti, naglašava Grabar, a ne ono šta čuje.
“Svaki roditelj će reći detetu: ‘Budi pristojan, slušaj starije, ne tuci se’… Ako se roditelj ponaša drugačije, tada će dete preuzeti ponašanje”, pojasnila je prof. Ivana Grabar.
Izvor: Klokanica
Slični članci koji vas mogu zanimati:
Najnoviji tekstovi iz kategorije: REČ STRUČNJAKA
Dr Vladimir Đurić: Da li biste prodali novo jutro za milion dolara?
Može li se staviti cena na novo jutro, za koliko biste ga prodali? Da li je milion dolara ponuda koju biste prihvatili bez obzira na uslove? Dr Vladimir Đurić, doktor...
Blagostanje je neobjašnjiv osećaj ali ga prepoznate kad ga vidite – Erih From
Na pitanje šta smatra mentalnim zdravljem, From je odgovorio: "Ono što ja smatram mentalnim zdravljem bojim se da se razlikuje od onoga što mnogi drugi psihijatri ili psiholozi misle da...
Danijela Budiša Ubović: Psihološka zavisnost od roditelja – snažno osećanje dužnosti drži decu uz roditelje
Psihološka zavisnost od roditelja u velikoj meri može uticati na donošenje odluka u životu pojedinca koji bi trebalo da živi svoj život i oblikuje ga kako misli da treba pa...
Dr Vladimir Đurić: Niko ne može sve, a i da može – džaba mu ako ga to košta mentalnog zdravlja
O mentalnom zdravlju, zdravom odnosu prema sebi i važnosti očuvanja dobre energije kao i prvim simptomima 'pregorevanja', dr Vladimir Đurić, doktor medicine, specijalista psihijatrije, edukant psihoterapije - rekao je sledeće:...
Nema komentara.