Nedostaje mi selo…

Jedno od onih idiličnih sela gde su sve majke kod kuće, zajedno peru veš, sve vreme razgovaraju i naglas se smeju, umornih tela ali vedrog duha.

I kad bismo plakale, plakali bismo zajedno, rame uz rame, tešile bi jedne drugu i zbog nerođenih beba, i zbog muževa ili bilo čega drugog. Umele bismo čudesno da utešimo jedna drugu i da brzinski zalečimo rane. Ako bi neka od nas zapala u mračne misli i osećanja, svetlost srca nas ostaih bi je vratila u naše selo gde je čeka radost.

Za vreme obroka, mi bismo postavile velike i dugačke stolove pune hrane i deca bi rado i glasno jela, srećna i nasmejana. Očevi bi slušali o njihovim avanturama i delili savete ili se smejali zajedno sa njima. Postojali bismo jedni za druge. Znali bismo da smo jaki koliko i naš najslabiji član.

- Advertisement -

Kada bi se neka od nas razbolela, ili bila umorna od neprospavane noći sa bebom, ne bi morala ni da traži pomoć – druge majke bi je poslale u okrepljujući san, mesile joj hleb i čuvale njenu bebu kao da je njihova.

Ja bih znala tebe i ti mene. Ja bih znala tvoju decu i ti moju. I to ne samo tako površno – omiljena hrana i igračka – već bi znale sve o njima zaista, onako u dušu… I moja deca bi znala tebe, volela bi te i poštovala i verovala ti kada im kažeš –ne.

10 razloga zašto bi mame trebalo da vole proleće

Naša deca bi tako rasla srećna i voljena. I mi bismo tako sve ostarile zajedno i prisećale se njihovog odrastanja i čuvale unuke dok bismo pijuckale čaj.

Nedostaje mi jedno takvo selo majki, koje nikada nisam imala.

Živim u svetu gde čak može i da se pazari iz fotelje svoga doma. U svetu gde iako živimo vrata do vrata ne znamo ništa jedna o drugoj čak ni kada bi ona sa druge strane zida ležala u bolovima a deca joj bila gladna i mokra. U svetu gde, čim pređeš prag. odmah zaključavaš vrata. Dane provodimo same, igrajući se same sa svojom decom, kojoj čitav svet stane u kutiju sa igračkama.

A ono što mogu da zaključim, dok sediš sama u parku preko puta, po tvom stidljivom osmehu i radoznalom pogledu dok te pozdravljam sa uobičajenim i jedinim „Zdravo!“ – je da to selo majki nedostaje i tebi.

- Advertisement -

I zato ću danas tebe i tvoju decu pozvati na čaj i kolače.

 

Prevela: Jasmina Jovanovič

Izvor: Hafington post

Šta je to „nemajka”

 

spot_img

Najnovije

Snežana Golić: Lažni mir koji je pojeo istinu

Ali ako već nismo dovoljno hrabri da menjamo stvari, možda bismo mogli da prestanemo da zaustavljamo one koji jesu. Jer nijedan sistem vrednosti nije promenjen ćutanjem. A pogotovo ne lažnim mirom.

Kako da prestanete sve da kontrolišete

Podignite pogled sa planera, kalendara, sata, mobilnog telefona i ostalih stvari koje vam kroje život i način razmišljanja, pa pogledajte ljude oko sebe, pokušajte da zamislite kuda idu, kako žive, kako se osećaju.

Revolucija u porodilištu: Izum automehaničara koji olakšava porođaj stigao u bolnice širom Evrope

Inspirisan trikom za vađenje pampura iz vinske boce, argentinski automehaničar Horhe Odon stvorio je uređaj koji se smatra prvom velikom inovacijom u asistiranom porođaju još od pedesetih godina. Njegov izum sada se koristi u evropskim bolnicama, nudeći nežniju alternativu forcepsu i vakuumu.

Dojave o bombama u školama u Novom Sadu, Subotici, Zrenjaninu…: Deo škola pregledan, dojave bile lažne

Više škola u Novom Sadu i Južnobačkom okrugu, kao i u Subotici, Zrenjaninu i drugim gradovima, danas je dobilo elektronsku poruku sa dojavom o postavljenoj bombi, saznaje Dnevnik.

Svetski dan bicikla – dva točka koja menjaju svet

Svake godine 3. juna obeležava se Svetski dan bicikla, dan posvećen jednom od najjednostavnijih, najzdravijih i najkorisnijih prevoznih sredstava koje je čovek ikada napravio.

Pratite nas

KOMENTARI

LEAVE A REPLY

Please enter your comment!
Please enter your name here

SLIČNI ČLANCI KOJI VAS MOGU ZANIMATI:

spot_img