“Zavod za čuvanje male dece”, osnovan oktobra 1867, preteča modernih ustanova za vaspitavanje najmlađeg naraštaja. Naročito negovano pevanje, recitovanje, kao i molitva
Godinu dana kasnije, odnosno, 14. juna 1867. godine, kako u knjizi dalje navodi prof. dr Prentović, tadašnji novosadski gradonačelnik Svetozar Miletić je aktom Ministarstva unutrašnjih poslova, pisanom na mađarskom jeziku, obavešten da je kraljica Elizabeta, supruga cara Franca Jozefa, darovala 300 guldena za dečje obdanište. Iz arhivske građe se, međutim, ne vidi o kom je obdaništu reč.
Godine 1890. formira se zabavište za srpsku decu, a prva je realizovala Dobrotvorna zadruga “Srpkinja Novosatkinja” o svom trošku. Postoji, međutim i sasvim drigačiji podatak, da je prvo srpsko zabavište otvoreno nešto kasnije, 1901/1902. školske godine u današnjoj Ulici Matice srpske 9. Bilo kako bilo, prva zabavilja u njemu je Marija Simić. Zabavilje, preteče današnjih vaspitačica, morale su imati solidno opšte i stručno obrazovanje, i da, propisanim načinom, zabavljaju i vaspitavaju, najbrižljivije pazeći, svu decu bez ikakvog razlikovanja po staležu ili poreklu, jednakom ljubavlju obgrle i predusrete.
Do 1918. godine, odnosno, do oslobođenja Vojvodine i njenog prisajedinjenja Kraljevini Srbiji, nema pisanih podataka o funkcionisanju i razvoju predškolskih ustanova u Novom Sadu, ali se pretpostavlja da je ih radilo pet-šest. Brojali su po 80 do 100 dece, i svi mališani su bili u istoj vaspitnoj grupi, a rad je bio neujednačen jer nije postojao zvanični program. Godine 1931. pri školama je radilo odeljenje zabavišta, a jedino čisto zabavište bilo je u Almaškoj ulici, u zgradi gde se i danas nalazi vrtić.
Dečaci i devojčice učili su recitacije, pesme i molitve i to obično pre podne, a posle podne, pevanje i ručni rad, igre u pesku ili u kolu. Pevanje se naročito negovalo.
Tadašnja zabavišta su imala oskudan nameštaj, samo dugačke klupe sa naslonom ili bez njega, prislonjene uza zid, na kojima su deca, jedno do drugog, mirno sedela.
Između dva rata, u Novom Sadu je radilo više zabavišta – 11 srpskih, po jedno mađarsko, nemačko, rusko i jevrejsko, u njima su, po podacima iz 1938. godine, bila 893 predškolska deteta.
O ustanovama za decu za vreme Drugog svetskog rata nema podataka, a neposredno po njegovom završetku, 1945. u Novom Sadu je otvorena dečja ustanova “Pčelica”, a dve godine kasnije, na inicijativu Antifašističkog fronta žena, prve jaslice za decu uzrasta od tri godine.
Od decembra 1968. konstituisana je ustanova “Radosno detinjstvo”, koja pod tim imenom postoji i danas.
Slični članci koji vas mogu zanimati:
Najnoviji tekstovi iz kategorije: PREDŠKOLCI
Privatni vrtići obustavljaju rad 1. decembra?
PR Saveza Marija Kiković na početku vanrednog obraćanja istakla je da pojedini mediji kao izvor informacija koriste Fejzbuk stranice i grupe čiji podaci nisu relevantni i predstavljaju zlu nameru u...
Bebac: Ipak nema opravdanih izostanaka za decu u privatnim vrtićima – roditelj plaća i kad je dete bolesno
Prvobitna odluka, da će Grad Beograd refundirati deset izostanaka deteta u privatnom vrtiću bez opravdanja, promenjena je nakon deset dana, a ta promena, prema navodima roditeljskog portala Bebac, ide na...
Privatni vrtići digli cene, iz Sekretarijata za obrazovanje tvrde da se način subvencionisanja u privatnim vrtićima NEĆE menjati
Roditelji 4.500 dece, koji su na listi za upis u vrtiće ostali ispod crte, nemaju drugog rešenja nego da pošalju dete u privatni vrtić. Grad subvencioniše boravak u ovim vrtićima,...
Nekima vrtići u Beogradu od septembra besplatni, a nekima – još skuplji
Grad Beograd od 1. septembra povećava subvenciju za sve vrtiće - i državne, i privatne - u jednakom iznosu, na 28.140 dinara. Time je omogućeno da boravak dece u državnim...
Nema komentara.