Nenad Blagojević, osnivač i urednik portala Priče sa dušom, u svojoj novoj knjizi predstavlja 50 najlepših mesta za odmor u Šumadiji.
Putujući po Šumadiji, gde se i nalazi redakcija sajta Priče sa dušom, Nenad Blagojević, osnivač i urednik tog portala detaljno je obišao Aranđelovac, Topolu i Kragujevac i, kako kaže, pronašao 50 najlepših mesta u ovom delu Srbije. Tako je nastao prvi moderan turistički vodič tog kraja namenjen putnicima i porodicama koji žele samostalno i bez žurbe da upoznaju lepote šumadijskog kraja na stotinak kilometara od Beograda, da se odmore na selu i nadišu se svežeg vazduha, da probaju domaću hranu, da vide manastire i crkve među brdima i dolinama, ali i da pronađu gradske kutke tri pomenute šumadijske opštine.
Kako ste došli na ideju da napišete vodič i zbog čega ste odabrali Šumadiju?
„U selu iza Bukulje, blizu Aranđelovca, proveo sam sve školske raspuste, a vremenom sam počeo tom kraju sve češće da se vraćam. Prvo je to bilo vikendima, zatim sam tamo otvorio firmu, a onda počeo da polovinu nedelje pišem moje priče u Trešnjevici, a drugu polovinu u rodnom Beogradu. Kako imam licencu turističkog vodiča, u Topolu i Aranđelovac, dva mesta koja su naši kraljevi odabrali za život i odmor, krenuo sam da dovodim strance. Potencijal Šumadije je veliki, taj kraj je postao popularan u vreme epidemije, a prijatelji su me stalno ispitivali šta tamo ima da se vidi. Zimus sam rešio da domaćim turistima predstavim ta skrivena mesta, od restorana sa najboljim pečenjem, kuća sa bazenom i umetničkih ateljea do pešačkih staza, manastira i istorijskih mesta. Tako je ovog proleća izašla moja prva knjiga „50 najlepših mesta u Šumadiji“. Pošto na Pričama sa dušom uvek pišem o ljudima, pozvao sam i 11 lokalaca da mi pripomognu i oni su izabrali dodatnih 25 mesta na kojima piju kafu, jedu palačinke i kolače, šetaju se, kampuju, provode slobodno vreme.“
Čemu teži moderan turista i šta želi da vidi?
„Ima nekoliko godina kako su navike evropskih turista, pa i naših počele da se menjaju. Ljudi žele iskren odnos, umesto često izveštačenog osmeha na recepciji skupih hotela, žele da se sretnu sa lokalcima, da jedu u restoranu sa meštanima, da probaju domaće specijalitete, da vide naša sela, da spavaju u autentičnim kućicama, da se šetaju. Korona je ubrzala taj povratak prirodi, pa iz tog razloga većina onih koji žive u gradovima i mogu sebi to da priušte, vikendima idu u etno-sela, u lokalne kafane, na proplanke, ne bi li pobegli od buke i gužve. Zbog toga sam napravio spisak mesta „sa dušom“ od kojih mnoga nisu na mapama turističkih agencija.
Koja to mesta zaslužuju epitet „sa dušom“?
„To su ljudi i mesta o kojima inače pišem. Reč je o malim, uglavnom preduzetničkim radnjama poput pitare u Aranđelovcu koja jedina nudi pitu sa paprikom i kačkavaljem, zatim pečenjare u kojoj se služi samo jedan specijalitet – praseće bajadere ili skrivenog ekološkog hostela u Bukoviku, gde se deca igraju sa kozicama, trče po livadi, dok roditelji piju vino roze od organskih kupina ili šejk od malina. Posetio sam i fotografisao manastire, neobične kafiće, seoska domaćinstva u kojima se može prenoćiti, naveo gde se može kupiti ajvar ili trešnje u tegli, gde se rashladiti u toku leta… Knjiga je modernog dizajna, sa više od 200 fotografija i u formatu francuskih vodiča, a prodajemo je preko sajta Priče sa dušom i u Turističkim organizacijama u Kragujevcu i Aranđelovcu. “
Na koji način uspevate da iznova pronalazite inspirativne ljude za Priče sa dušom. Šta vas pokreće u poslu kojim se bavite?
„Najjači utisak na mene ostave ljudi koji svojim primerom, preduzetničkom idejom, talentom, pokreću druge. To su, recimo, žene iz Zemuna koje prave rukotvorine i prodaju ih strancima pored Dunava, zatim koradžija iz Borče koji pravi zdrave kore i promoviše porodicu kao najvažniji stub društva, pa jedna Ivana sa neobičnom misijom da sačuva stare sorte jabuka i krušaka. Tu je i Aleksandra, jedina profesorka koja drži časove francuskog u Narodnom muzeju, ili Katarina, koja gaji organsko smilje i od toga pravi kozmetičke proizvode. Tu je i Valentina, devojka koja veze… Da ne nabrajam, ima ih više od 1.000 na sajtu, a većina njih priča priče koje prvo mene lično pokrenu, jer uvek verujem da je sve moguće, a onda i moje čitaoce.“
Rođeni ste u Beogradu, a radite u okolini Aranđelovca. Kako izgleda život van prestonice?
„Ja polovinu vremena provodim tamo, a polovinu ovamo. Priroda i selo mi dosta prijaju pre svega zbog vazduha i ruže vetrova, a moram priznati da su i ljudi rasterećeniji nego u Beogradu i imaju druge, opuštenije teme za razgovor. Ja to nazivam „zdravom pameti“. U selima je život bliži nego u gradu, nema stresa i sve ide svojim tokom, u skladu sa prirodom. Zbog toga i ne čudi što sam neke od svojih najboljih priča napisao upravo u Trešnjevici, baš kao i ovaj turistički vodič o Šumadiji.“
Izvor: Detinjarije.com
Slični članci koji vas mogu zanimati:
Najnoviji tekstovi iz kategorije: PUTOVANJA
Kako čak i najjeftinija auto sedišta mogu spasiti živote?
Auto sedišta za decu - istine i zablude o sigurnosti Većina nas, sebe smatra opreznim roditeljima, roditeljima kojima je na prvom mestu bezbednost njihove dece i većina to zaista jeste....
Prekratite vreme na putovanju sa decom uz ovih 20 matematičkih mozgalica za celu porodicu!
Ovog leta, iz Kreativnog centra stiže knjiga "Matematičke avanture", namenjena učenicima od petog do osmog razreda koji u matematici napreduju brže i više od vršnjaka, ali je mogu koristiti i...
Porodični odmor na planini Javor: Blagodet za krvna zrnca, pluća i roditeljske živce
Evo nas opet, sad već ne znamo ni koji poredu put - na Javoru. Otkako je hotel na planini Javor ponovo otvoren 2011. godine, ne propuštamo da ga posetimo preko...
Sedam porodica iz Beograda u neverovatnoj avanturi: Sa desetoro dece usred zime stigli u zemlju u kojoj živi Deda Mraz
Kada je pre 7 godina kao devojka sa društvom stigla do Deda Mraza u Laponiju, Dragana Pejić (32), u to vreme Knežević, obećala je sebi da će jednog dana, kada...
Nema komentara.