Statistika pokazuje da mlađa deca, naročito preškolci, najradije otkrivaju svet knjiga, dok su srednjoškolci ubedljivo najmanje zainteresovani za čitanje. Od ukupnog broja novih članova beogradskih biblioteka prošle godine, 142.983, srednjoškolci su svega četiri odsto, dok čak trećinu čine predškolci.

Kada je miris korica nove tek otvorene knjige prestala da bude strast sve većeg broja dece? Kako su “četovanje” na društvenim mrežama ili slanje nemuštih SMS poruka ispunili dokolicu mladih? Ova pitanja postavljaju i roditelji, profesori i pisci.

– Iz godine u godinu evidentno je da deca sve manje čitaju – kaže Dragana Cukić, nastavnica srpskog jezika u Školi “Marija Bursać”. – Vreme je takvo da deca sve hoće odmah, skraćeno, već sažvakano. Lektiru i odgovore na pitanja u vezi sa delom koje je trebalo da pročitaju pronalaze na internetu. Da bih im dokazala da znam odakle su to “skinuli” i čije rečenice prepisuju u svojim pismenim radovima, pronađem sama taj tekst na “mreži”, svima im odštampam i podelim uz zaslužene “jedinice”. Zbune se, misleći da ih je nemoguće otkriti. A mene zbuni i iznenadi što to rade i odlični đaci.

Kako naša sagovornica kaže, čini se da su knjiga i čitanje izašli iz mode. Najobimnije delo u Osnovnoj školi, “Pop Ćira i pop Spira”, najveći broj dece savlada gledanjem televizijske serije urađene po delu Stevana Sremca. Svaka lektira jednim pritiskom miša pojavljuje se ne ekranu prepričana, sa odvojenim uvodom, zapletom i opisima likova. Sve na jednoj ili, retko, dve strane.

– Na kraju školske godine učenicima dajem spisak lektire i pitanja u vezi sa knjigama koje treba da poročitaju za sledeću godinu – kaže Cukićeva. – To je svega šest do sedam knjiga, koje mogu da pročitaju i za vreme raspusta. Pitanja su temeljna i konkretna i odgovore mogu da znaju samo ako su pročitali njigu. A takvih đaka je samo oko jedan procenat. Tek poneki đak dođe za preporuku za dela i književnike koje bi mogli da pronađu u bibliotekama. Bila sam srećna i prijatno iznenađena kada me je učenica, koja je očarana Japanom, zamolila da joj preporučim japanske pisce i dela za njen uzrast. Pročitala je sve što sam joj predložila.

Po rečima Biljane Petrović, koja radi na dečjem odeljenju “Neven” Biblioteke grada Beograda, više čitaju deca u nižim razredima, dok kasnije sve više gube interesovanje za biblioteku i knjige.

– Veliko interesovanje je kod predškolaca i prva dva razreda, a omiljeni pisci i dela u tom uzrastu su “Džeronimo Stilton” i knjige Jasminke Petrović – kaže naša sagovornica. – Veoma su tražene edicije “Kreativnog centra” i “Odisejina” izdanja, koja su prilagođena njihovom uzrastu. Malo stariji vole Uroša Petrovića i najčitanija je “Misterija Ginkove ulice”. Školarci vole i “Zelenbabine darove” Ivane Nešić, a hit poslednjih meseci je “Dnevnik šonjavka” Džefa Kinija… Najređi posetioci su srednjoškolci, ali to je možda i jer oni već prelaze na literaturu za odrasle.

Da bi i srednjoškolce, koji su već godinama kritično nezainteresovani, stimulisali da više čitaju, u Biblioteci grada Beograda su pre desetak dana snizila članarinu za više od dva puta. Sada ih godišnja pretplata za knjige u bibliotekama košta 800 dinara.

Koliko su nove generacije nesvesne da ništa ne može da zameni čitanje tog istog dela, koje su pronašli prepričano na internetu, da ih skraćena verzija neće promeniti, neće obogatiti, opisao je mladi pisac iz Paraćina Stefan Simić u jednoj od svojih pesama.

– Vama imena poput Tolstoja, Nerude, Jevtušenka neće značiti ništa. Za Bulata Okudžavu mislićete da je neki manje poznati fudbaler, a za Moraviju da je eventualno osnivač neke kompanije. Kada neko u vašem društvu izgovori reč Vojvodina glavom vam neće proći Mika Antić nego Vojvođanska banka. U Rusiji nećete tražiti Jesenjinova sela, breze i malo ždrebe već džinovske tržne centre i šoping molove… Vi u Londonu nećete razmišljati o ulicama kojima se kretao Oskar Vajld nego ćete tražiti Čelsijev i Arsenalov stadion…

BAJKE NISU U MODI Rezultati nedavnog britanskog istraživanja, u kom je testirano 410 nastavnika i 2.000 roditelja dece između dve i 11 godina, pokazali su da je knjiga “aut” i u belom svetu. Svaki četvrti roditelj priznao je da nikada ne čita priče deci ili to ne radi češće od dva puta godišnje. Deca provode tri puta više vremena pred ekranima nego s knjigom. Čak 91 odsto nastavnika utvrdilo je da su periodi usredsređenosti učenika kraći nego ikada pre.