spot_img
spot_img

Ni roditelji ni nastavnici ne veruju u časove od 30 minuta

S obzirom na to da časovi sada traju samo 30 minuta, roditelji kažu da moraju mnogo više da rade sa decom kod kuće, te da kvalitet nastave nije i ne može biti isti.

Nova školska godina, novi izazovi. Za nastavnike, roditelje i decu. S obzirom na to da časovi sada traju samo 30 minuta, roditelji kažu da moraju mnogo više da rade sa decom kod kuće, te da kvalitet nastave nije i ne može biti isti.

– Sa roditeljima smo u stalnom kontaktu, imamo izuzetnu saradnju jer su skoro svi veoma posvećeni i spremni da dodatno rade sa decom kod kuće. Samo 36 naših učenika od oko 1.000 ne ide u školu već uči onlajn. Iskren da budem, ne verujem u te časove od 30 minuta mada se i na njima dosta može uraditi, ali ono u šta verujem jeste da deca vole što su zajedno i to je suština škole, da se deca druže i da nauče. To je najvažnije. Život pobeđuje sve i siguran sam da će život pobediti i ovu bolest – kaže za “Blic” Nedeljko Đorđić, direktor Osnovne škole “Đorđe Natošević” iz Novog Sada.

- Advertisement -

Sličnog je stava i Slađana K., čija ćerka ide u drugi razred pomenute škole, koja se nada da će sve ipak biti u najboljem redu.

– Ni ja ne verujem u te časove od pola sata, ali moramo se prilagoditi, a to ćemo uraditi tako što ćemo što više raditi sa decom kod kuće. Vidim u roditeljskoj Viber grupi da se mnogi bune zbog toga i da smatraju da deca sve treba da rade u školi i da se odmaraju i igraju kada dođu kući. Donekle se slažem sa njima, ali kada je normalna situacija. Pošto trenutno nije, moramo se i mi prilagoditi i zato raditi što više sa decom pa onda mislim da neće biti propusta – smatra ova Novosađanka.

Dodatno komplikuje stvari razmena lekcija između podeljenih grupa koje naizmenično idu u školu. Dešava se da jedna grupa odsluša časove iz jedne nastavne jedince, pa beleške sa časa prenosi drugoj, koja je te nedelje onlajn. Već sledeće nedelje obrađuju se druge teme.

– Bukvalno sam morala da sednem i da izlistam Viber grupu deteta i da zapisujem na papir. Svega ima – i domaćeg, i lekcija, i šerovanih zabavnih klipova, i malo-malo neko nekog isključi sa grupe, eto fore radi… Čekamo odobrenja za pristup platformi pošto i tako možemo da pratimo nastavu kada smo onlajn, ali kada će to biti odobreno, niko ne zna – napisala je druga majka na jednom od foruma.

A kada je reč o zdravstvenim merama, većina roditelja je zadovoljna kako se primenjuju, a pojedina deca vraćaju se iz onlajn nastave na redovnu. Optimistična je i direktorka Prve kragujevačke gimnazije Slavica Marković, škole koju pohađa jedan od četvoro učenika koji su na području grada zaraženi koronom, kaže da je “i pored celokupne situacije, ipak optimista”.

– Deca su, očigledno, disciplinovana u školi. Poštuju propisane mere, a i sama činjenica da u našoj školi ima samo 1.346 učenika, a istovremeno je u školi samo četvrtina, vidi se da je rizik od zaraze smanjen na minimum. Nema gužve u hodnicima, nose se maske, učenici su u učionicama raspoređeni na propisanu distancu. Problem nastaje van škole, jer vidimo đake kako se ponašaju – sede u kafićima ili na trgu, ne nose maske, imaju bliske kontakte, Ali, mi tu ne možemo ništa da uradimo, sve je na njihovoj savesti – kaže Markovićeva.

- Advertisement -

“Najmanja šansa je da se deca zaraze u školi”

Ljiljana Velkov, profesorka anatomije u Medicinskoj školi “Dr Milenko Hadžić” u Nišu, kaže da se na osnovu onog što se sprovodi već dve nedelje u školama može zaključiti da je najmanja šansa da se deca zaraze u školi.

– Iako je naša škola stručna i direktno povezana sa zdravstvom, koliko sam u razgovoru sa profesorima i direktorima drugih škola mogla da zaključim, svugde se mere dobro primenjuju. Recimo, ja imam tri grupe đaka jednog odeljenja, predajem i u školi i onlajn, kada sam sa đacima nosim i masku i vizir, dok deca sede sa maskama. Svi smo se uklopili i prilagodili, mada nije lako govoriti ispod maske, ali mere se moraju poštovati. Po mom mišljenju najmanje šanse su da se deca zaraze u školi, jer moraju da nose maske i da drže fizičku distancu, ali šta rade posle škole, kuda se kreću i druže, to je već van naše kontrole – objašnjava Velkov.

Izvor: Blic

 

spot_img
spot_img

Najnovije

Psihološki imunitet: Zašto je sposobnost da padnu i ustanu najvažnija lekcija koju deca uče

Dete koje ima razvijen psihološki imunitet lakše će podneti pritisak vršnjaka, znaće kako da se izbori sa kritikama i neće imati potrebu da kroz agresiju prema drugima leči sopstvenu nesigurnost.

Tri bronze za članove reprezentacije Srbije na Međunarodnoj olimpijadi iz informatike

Međunarodna olimpijada iz informacije za učenike srednjih škola održala se u Uzbekistanu od 9. do 16. avgusta i okupila je 357 takmičara iz 97 zemalja

„Bojim se škole“: Kako razgovarati sa predškolcem o onome što ga čeka od 1. septembra?

Možda strah neće nestati posle jednog razgovora. Dete će se možda istom pitanju vraćati više puta, naročito kako se 1. septembar bude približavao.

DECA ALGORITMA: KAD DIGITALNE PLATFORME POSTANU SAPUTNICI ODRASTANJA

Veštačka inteligencija i algoritmi nastaviće da oblikuju svet u kojem će odrastati nove generacije. Ipak, budućnost nije unapred određena. Ona zavisi od toga da li ćemo decu učiti samo kako da koriste tehnologiju ili i kako da razumeju njen uticaj.

Jovana Papan: Roditelji nemaju mnogo uticaja na izbirljivost, ali izbirljivost ima uticaja na njih

Izbirljivo jedenje smatra se jednom od “najnaslednijih” osobina u detinjstvu

Pratite nas

KOMENTARI

LEAVE A REPLY

Please enter your comment!
Please enter your name here

SLIČNI ČLANCI KOJI VAS MOGU ZANIMATI:

spot_img