Poslednjih godina trend ukidanja najboljeg prijatelja uzima maha u vrtićima i školama širom SAD i Evrope a nedavno je došao u središte medijske pažnje nakon što je britanski princ Džodž krenuo u obdanište u kome nije dozvoljeno imati najboljeg prijatelja.
Iza ove prakse stoji stav da za decu nije dobro da se oslanjaju na jednog druga, pošto time suviše emocija stavljaju „na jednu kartu“ a sa druge strane sebe ograničavaju u otkrivanju drugih opcija. Zbog toga vaspitači i učitelji insistiraju na igranju u veliki grupama istovremeno obeshrabrujući održavanje bliskih prijateljstava.
Osim što ih nemanje najboljeg prijatelja štiti od osećaja gubitka ako se to prijateljstvo prekine, ova praksa navodno i štiti onu decu koja nemaju najboljeg prijatelja od osećaja odbačenosti. U vremenu u kome se deca doživljavaju kao krhka i emotivno nesposobna da se izbore sa realnošću međuljudskih odnosa, ovaj trend deluje kao logičan korak dalje u „popravljanju“ sveta kako bi što manje traumirao mališane.
Međutim, stav struke je da je imati najboljeg prijatelja od ogromne važnosti za zdrav mentalni i emocionalni razvoj. U studiji objavljeno u časopisu „Childhood Development“ utvrđeno je da osobe koje imaju kvalitetnija bliska prijateljstva pokazuju manje nervoze i više samopouzdanja, kao i manje simptoma depresije do 25. godine.
„Nije nas iznenadilo što su bliska prijateljstva u mladosti važna, već koliko utiču na naš kasniji život,“ kaže vođa studije, Rejčel Nar sa Univerziteta Virdžinija.
Druga studija pokazala je da su srećniji ljudi koji teže manjem broju bliskijih prijatelja nego oni koji se smatraju popularnim u širem društvenom krugu. Osobe koje više vrednuju popularnost nego bliske odnose lošijeg su zdravlja i češće su depresivne, dok za ljude sa najboljim prijateljem važi obrnuto.
Izvor: Detinjarije.com
