U vreme kada su se deca do straha kao nikada ranije, štiteći ih od eventualnih negativnih uticaja, a ne previše šokantno činjenica da više od polovine roditelja ne dozvoljava deci da treniraju ragbi, hokej ili idite na plivanje da nema povrede.
Jedno američko istraživanje pokazaloje kako više od polovine roditelja jahanje, ragbi, hokej i plivanje smatra opasnim sportovima. No stručnjaci upozoravaju kako su prednosti bavljenja sportom daleko veće od mogućih povreda.
Pored toga deca sve manje borave napolju – čak trećina dece nedeljno ne provede ni pet sati igrajući se van kuće.
Zanimljiv je i podatak kako 1,5 kilometar današnja deca pretrče za čak 90 sekundi sporije nego deca od pre trideset godina.
Primećeno je i da se roditelji mešaju u stvari koje su do skoro studenti sami rešavali na fakultetu. Intervenisati kada je dete u vrtiću ili školi očekivano je, ali intervenisati kada je na fakultetu pokazuje preterano zaštitnički odnos koji može stvoriti pojedince koji nisu spremni napustiti roditeljsko gnezdo i žive samostalno.
Cilj istraživanja je bio da se pokaže da postoji preterana roditeljska briga. Mnogi roditelji, vođeni najboljom namerom, ne mogu oceniti granicu aktivnih brige za dete i gušenja deteta sa previše kontrole.
Roditelji koje popularno zovemo “previše zaštitnički” idu u krajnost i stalno su uz svoju decu koja onda odgovore traže od njih, a ne pokušavaju sami da reše situacije. Takvo ponašanje i stav uzrokuju neke nenamerne loše posledice. Žele ih lišiti povreda i stresa, a mogu da stvore pojedince koji kasnije ne umeju da se bore za sebe.
Samopouzdanje stičemo kada nešto uspemo sami da savladamo, na taj način stiču i deca. Roditelji koji sve čine umesto svoje dece šalju im poruku kako nisu sposobna određene stvari obaviti sama. No ako se sami ne bore i nemaju mogućnost rešavanja problema, ne mogu razviti potrebne veštine i samopouzdanje.
“Već od najranije dobi deci treba davati zadatke koji su primereni uzrastu i iz kojih mogu da uče. Detetu dati kašiku da samo jede pa će kroz pokušaje i greške naučiti. Ne obavljati one stvari koje mogu sami umesto njih”, kaže psihološkinja Tatjana Đurkovic dodajući da danas ipak ima i nekih opasnosti koje nisu prije bile izražene, poput pojačanog saobraćaja.
Osim toga, roditeljima su mnoge informacije dostupne, a definitivno se u poslednjih nekoliko decenija naučilo mnogo o deci i dečjem razvoju što je onda dovelo do mnogo stručne i popularne literature za decu.
Roditelj treba da prepozna realnu opasnost, a ne zbog svog straha da sprečava dete da se, na primer, penje na veliki tobogan u parku, jer se boji da će dete pasti.
Kako bi u tome uspeli, svi roditelji moraju naći fini balans između postavljanja granica i slobode te podsticati decu da neke stvari učine sami. Naravno, u skladu sa godinama i mogućnostima.
autor: VPS izvor: Tportal/Novi Magazin