Korejska deca spavaju u kolicima u bučnim supermarketima, izlaze napolje na minusu bez kape, klanjaju se starijima u znak pozdrava, a ako ih obuzme napad histerije, udaraju nogama i padaju na zemlju i praćakaju se kao ribe na suvom. Treba li reći da je Južna Koreja jedna od „naj-kids-frendli“ zemalja na svetu? Ovde svi prosto obožavaju decu, a mame se lako opraštaju od karijere u korist odgajanja dece.
Još o vrtiću da kažem da običan državni vrtić košta u proseku 450 dolara mesečno. Ako se dete razboli pa ne ide, svejedno ćete platiti. A i za Korejce to nije malo. Vrtići su obično na prvim spratovima zgrada od 20-30 spratova, premda ima i vrtića koji su zasebne zgrade. Postoje liste čekanja. Da biste upisali dete, treba obaviti telefonske razgovore sa 15-20 ustanova, a potom pričekati još po godine.
Kao alternativa vrtiću privremeno mogu poslužiti igraonice pri supermarketima, tržnim centrima ili zasebne igraonice. To su ogromne prostorije, sa obezbeđenim zidovima i prolazima, raznim veselim igračkama i terenima za igru. Cena varira, u proseku za 10-15 dolara možete ostaviti dete na nekoliko sati. U igraonicama rade vaspitači. Mame mogu popiti kafu, koja je uračunata u cenu karte.
Bez obzira na osobenosti u vaspitanju dece, u celini gledano Koreja je jedna od zemalja koje su veoma prijateljske i veoma naklonjene detetu.
Deca u Koreji mogu da dremnu na bilo kom bučnom i prometnom mestu. Niko ne vodi računa da dete spava u određeno vreme. Oni samo, i to prilično grubo, objasne detetu da niko nije dužan da trpi njegovo kenjkanje. Zato ako se umorilo – izvoli spavaj. I dete spava.
Naravno da se korejska deca derendaju. Kako bi moglo bez toga? Ali derendaju se pretežno kod kuće. Međutim, i ona naravno padaju u histeriju: ide savršeno spokojan otac ili savršeno spokojna majka, a za njima se bacaka besno derle koje lupa nogama, plače, baca se na zemlju, pritrčava roditelju u pokušaju da pesnicama dobije to i to. Roditelj ponekad kaže nešto strogo, ali obično samo nastavi da spokojno hoda, javno demonstrirajući svoju nadmoćnost. Niko ne zastane da bi nešto rekao detetu, odnosno niko ne reaguje na njegovo ponašanje tako da emotivna reakcija koju dete očekuje izostaje u potpunosti.
Bez obzira na osobenosti u vaspitanju dece, u celini gledano Koreja je jedna od zemalja koje su veoma prijateljske i veoma naklonjene detetu. U svakom restoranu imaju dečje stolice, dečji pribor za jelo. U metrou su predviđeni liftovi. U toaletima dečje WC šolje, specijalna sedišta za decu, mesto za „fiksiranje“ deteta dok vi ne obavite svoje. Stolovi za povijanje imaju i u muškom i u ženskom toaletu, a na najbučnijim javnim mestima postoje sobe za dojenje. Pristupačnost kolicima u saobraćaju, javnim ustanovama i sl. ne treba ni pominjati. A to da li ispravno i valjano vaspitavaju svoje mlado pokolenje prosudiće vreme i svako pojedinačno u duši.
Odabrala i prevela: Vesna Smiljanić Rangelov
Izvor: http://www.littleone.ru/articles/more/raznoe/2015
Slični članci koji vas mogu zanimati:
Najnoviji tekstovi iz kategorije: RODITELJSTVO
Letovanje sa bebom – 5 saveta za roditelje
Letovanje sa bebom ne mora biti stresno ako dobro isplanirate sve detalje. Kada se pripremate za letovanje, veoma je važno koju ćete destinaciju odabrati, šta ćete poneti, čime ćete putovati......
Što manje igračaka – to više igranja
Sa ciljem da se deca što lepše zabave, da se lepo zaigraju i da im bude zanimljivo, roditelji neretko "zatrpavaju" decu igračkama. Novim, drugačijim, do tada neviđenim. Kada se negde...
5 zastarelih mitova o roditeljstvu – u koje se još uvek veruje
Savremeno doba donelo je mnoge promene i na planu roditeljstva - više se i otvorenije razgovara baš o tim teškim delovima roditeljstva koji nas okupiraju i sve je više korisnih...
Sindrom dobrog deteta: Podređivanje i samožrtvovanje
To su dobra deca. Dobra deca nemaju probleme koji su odmah uočljivi. Odrasli obično pretpostavljaju da je sve u redu kada su u pitanju dobra deca. Oni, zapravo, nisu predmet...
Nema komentara.