Iz ugla jedne tinejdžerke: Vikend kada roditelji emigriraju
Svake godine, tradicionalno, poslednje subote u septembru održava se roditeljski sastanak. E, o tome ću. Samo, ova priča počinje mnogo ranije…
Svake godine, tradicionalno, poslednje subote u septembru održava se roditeljski sastanak. E, o tome ću. Samo, ova priča počinje mnogo ranije…
Ono će krenuti sa saznanjem da je u školi strašno, da se ne zna šta ga tamo čeka, da su deca agresivna, roditelji bahati, učitelji ludi, sistem besmislen.
Niko telefone, niko tablete ni laptopove. Nosio se tranzistor. Slušala se predivna muzika pevača iz cele Jugoslavije.
Ali, čak i sa toliko logike koja me je terala da ostanem na dvoje dece, nisam uspela da izbijem ideju o trećem iz glave.
Deca danas najviše vremena provode na društvenim mrežama, uz televiziju, video igre, i većina njih je manje spretna da se snađe u prirodi.
Imam pitanje za roditelje dece iz parka. Na koji način vas je besparica sprečila da decu naučite rečima “izvoli”, “hvala”, “molim”, “izvini”, “volim te”?
Snežana Dakić je radijska i televizijska urednica, novinarka i voditeljka. Kao mama petnaestogodišnje ćerke, za Detinjarije govori o svom roditeljskom iskustvu.
Naime, veliki broj njih ne može da uskladi posao i roditeljstvo, bilo zbog toga što se radno vreme vrtića i škola ne poklapa s radnim vremenom roditelja ili zato što nema kome da ostavi dete dok je ono na letnjem raspustu jer ne može da računa na pomoć „baka servisa”, a nema novca za bebisiterku.
Konstantno stavljanje tuđih potreba ispred sopstvenih (pa i kad je taj neko vaše dete) nije ni tolerantnost, ni nesebičnost niti dobrota, već loša briga o sebi.
“Kovid prolazi kroz naš centralni nervni sistem, utiče na stanje naše koncentrisanosti, na stanje naše psihe, na memoriju, na mogućnost pamćenja, na mogućnost učenja”