Do parentifikacije deteta u porodičnim sistemima dolazi kada su jedan ili oba roditelja nezreli i nedostupni tako da najčešće najstarije dete preuzima ulogu onoga koji brine o porodici
Svi poznajemo neku „starmalu“ ili „starmalog“, decu koja su zrela za svoje godine i koja se ne ponašaju u skladu sa godinama koje imaju. Oni se brinu o mlađoj braći i sestrama, spremaju ih u školu, kupaju ih i oblače, kuvaju obroke za celu porodicu i veoma često postaju roditelji svojim roditeljima brinući se o njihovim potrebama. Ovu pojavu društvo odobrava diveći se roditeljima i detetu čak je ocenjujući kao društveno poželjnu.
Ovaj proces preuzimanja uloge i odgovornosti roditelja od strane dece nazivamo parentifikacija. Organizacija porodičnog sistema jasno definiše granice, uloge i odgovornosti članova sistema. U porodici sa jasno definisanim ulogama i granicama, roditelji rade i zarađuju za život obezbeđujući sigurnost članovima porodice dok deca rastu i idu u školu. Deci je omogućeno da se igraju i uživaju u detinjstvu tako da mogu odrasti u zdrave individue koji će preuzimati odgovornosti u skladu sa godinama koje dolaze.
Do parentifikacije deteta u porodičnim sistemima dolazi kada su jedan ili oba roditelja nezreli i nedostupni tako da najčešće najstarije dete preuzima ulogu onoga koji brine o porodici, njenom postojanju i sigurnosti. Ovaj proces parentifikacije deteta se često dešava u porodicama u kojima je prisutan alkoholizam ili drugi oblici zavisnosti.
Dete se brine o nefunkcionalnom roditelju, o njegovim potrebama i sigurnosti, krijući njegov problem od okoline.
Takođe, u slučajevima jednoroditeljskih porodica, u slučajevima razvoda, bolesti ili smrti jednog člana porodice, dete funkcionalno zamjenjuje jednog roditelja. Dete je upoznato sa finansijskim problemima, emocionalnim potrebama roditelja kao i njegovim osećanjima, preuzimajući ogroman teret na svoja mala leđa. Osjeća se prestravljeno slušajući stvari koje prevazilaze njegove sposobnosti da ih razume i shvati.
Posledice po parentifikovanu decu su veoma teške. Neki od njih, kada odrastu, ponavljaju isti proces sa svojom decom, očekujući od njih da nose isti teret kao i oni u detinjstvu. Detinjstvo parentifikovanog deteta je život usamljenosti bez prijatelja, vršnjaka i roditelja kojima bi se obratili za pomoć i smernice. Parentifikovana deca, kada odrastu, mogu birati partnere kojima nastavljaju da budu roditelji. Ova dinamika odnosa je veoma pogubna za partnerstvo zbog ogorčenosti i konflikata koji boje ovaj odnos.
Zato zapamtite:
- Kada se “družite” sa svojom decom, kada im se žalite na svoj odrasli život, kada demonstrirate svoju nesposobnost da se izborite sa svojim gubicima i porazima;
- Kada popunjavate dečjim dušama praznine svoje usamljenosti, kada primoravate dete da pokriva vaše bolne navike;
- Kada, tražite lojalnost i zahvalnost svog deteta u obliku pažnje ili saosećanja zbog „svega što ste učinili za njega“
➡️ znajte da time lišavate svoje dete, ne samo roditelja nego i njegovog sopstvenog života
Izvor: Genogram
Slični članci koji vas mogu zanimati:
Najnoviji tekstovi iz kategorije: REČ STRUČNJAKA
Dr Vladimir Đurić: Da li biste prodali novo jutro za milion dolara?
Može li se staviti cena na novo jutro, za koliko biste ga prodali? Da li je milion dolara ponuda koju biste prihvatili bez obzira na uslove? Dr Vladimir Đurić, doktor...
Blagostanje je neobjašnjiv osećaj ali ga prepoznate kad ga vidite – Erih From
Na pitanje šta smatra mentalnim zdravljem, From je odgovorio: "Ono što ja smatram mentalnim zdravljem bojim se da se razlikuje od onoga što mnogi drugi psihijatri ili psiholozi misle da...
Danijela Budiša Ubović: Psihološka zavisnost od roditelja – snažno osećanje dužnosti drži decu uz roditelje
Psihološka zavisnost od roditelja u velikoj meri može uticati na donošenje odluka u životu pojedinca koji bi trebalo da živi svoj život i oblikuje ga kako misli da treba pa...
Dr Vladimir Đurić: Niko ne može sve, a i da može – džaba mu ako ga to košta mentalnog zdravlja
O mentalnom zdravlju, zdravom odnosu prema sebi i važnosti očuvanja dobre energije kao i prvim simptomima 'pregorevanja', dr Vladimir Đurić, doktor medicine, specijalista psihijatrije, edukant psihoterapije - rekao je sledeće:...
Nema komentara.