Vaspitati dete na takav način da ono postane zrelo i odgovorno može biti put sa puno prepreka. Nekada sve ide glatko, ali šta kada dete postane buntovno i svojeglavo? Sve je bilo u savršenom redu dok odjednom vaše dete nije odlučilo da više ne želi da poštuje pravila. Upozorili ste, skrenuli pažnju na hiljade puta, ali bez uspeha. Vreme je da nešto preduzmete i da ga disciplinujete, ali kako da znate da to radite na pravi način i da donosite dobre odluke?
Pedijatar Edvard Gejdos daje nekoliko saveta šta treba i šta ne treba raditi kada vaspitavate decu.
Ne posmatrajte disciplinovanje kao kažnjavanje
Disciplinovanje može delovati kao da kažnjavate dete. Ipak, disciplina predstavlja sredstvo kojim aktivno angažujete decu kako bi izgradili njihov karakter.
„Disciplinom učimo decu samokontroli i uzdržavanju“ kaže pedijatar Gejdos. „Kažnjavanje je direktna i surova metoda kojom detetu uskraćujemo pravo na nešto.“
Disciplina je daleko efektivnija od kažnjavanja, ali zahteva i dosta rada, jer je to proces.
Kazna i disciplina ponekad mogu delovati kao ista stvar, ali je razlika u tome kako se vi kao roditelj postavite. Primera radi, ako kažete “nema telefona pet dana zato što si dobio lošu ocenu” – to je kazna. Ako, pak, kažete: “Žao mi je, ali vidim da ekrani ometaju tvoje redovne obaveze i da zbog njih dobijaš loše ocene. Zato ćemo morati da ih se odreknemo na neko vreme, dok se stvari ne promene.”, to je onda disciplina.
Vidite li razliku?