Vladajuća je moda uvođenje sve više tehnologije u učionice u sve mlađem uzrastu. Često se svakom učeniku dodeljuje po tablet ili laptop računar. Ne sumnjam da je sve to iz dobrih namera, ali nimalo nisam impresionirana. Na žalost po decu i škole, blještave novotarije često gube bitku sa jednostavnošću. Kao što je pokazala fama oko Bebi Ajnštajn programa, tehnologija ne čini vašu decu pametnijom, već je obično obrnuto.
Bilo je dosta inicijativa sa ciljem da se deci omogući pristup obrazovanju tako što su se laptop računari delili kao bombone. Srećom, naučnici su zatim pratili šta se dešavalo sa decom kojoj su dodeljeni. Začudo, učenicima nije išlo bolje, već gore!
U Rumuniji je pokušano sa programom deljenja vaučera siromašnijim porodicama kako bi i njihova deca imala računar. Deca jesu manje gledala televiziju nakon dobijanja računara, ali su i smanjila vreme za rađenje domaćih zadataka i pokvarila ocene.
U Severenoj Karolini, jedno istraživanje uticaja uvođenja brzog interneta pokazalo je da je on kod dece doveo do lošijih rezultata na testovima iz matematike i čitanja.
Velika studija iz Teksasa razmatrala je učinak državnog ulaganja 20 miliona dolara u kupovinu laptopa učenicima u 21 školi, poredeći njihovo učenje sa decom iz 21 škole u kojima deca nisu dobila računare. Rezultati nisu bili sjajni, i u nekim oblastima se đaci sa laptopovima samo nazadovali.
Međunarodno istraživanje u 31 državi koje je sproveo OECD otkrilo je da nalošije rezultate iz matematike i čitanja imaju učenici koji u nastavi najviše koriste računare.
Davanje deci računara potaktnuto je starom predrasudom da je što više – to bolje; što brže – to bolje. Međutim, kada se o učenju radi, to je netačno.
Zašto tehnologija odmaže u učenju?