Moj najveći strah je da ću izneveriti svoju decu. Da ću ih razočarati. A ja sam ih izneverila. Osećala sam se kao potpuni promašaj.
Okrenula sam se prema ženi koja je govorila i rekla joj: „Možete li mi navesti tri osobine koje želite da vaš sin ima kada odraste?”
Rekla je: „Želim da bude dobar čovek, mudar, istrajan.”
„Da”, rekla sam, „pa recite mi, šta čovek mora da iskusi na svom životnom putu da bi imao te osobine?”
Svi su ćutali. Žena je stajala i posmatrala me.
„Bol!” rekla sam. „Borbu! Nije naš cilj da decu zaštitimo od situacija u kojima treba da se bore. Cilj je da ih naučimo da prebole, da se izbore, da ustanu uprkos bolu. Zar je zaista moguće da mi pokušavamo da zaštitimo decu od najvažnije stvari koja će im omogućiti da postanu upravo onakvi ljudi kakve i želimo da odgajimo? I da li je moguće da se kao roditelji, osećamo promašeno, zato što ih nismo zaštitili od svake negativne vibracije koja krene ka njima? Zar je moguće da ih bezrezervno štitimo umesto da, na primer, kažemo ‘Dušo, ovo je izazov koji je tebi namenjen. Boleće, ali će ti doneti mnogo – mudrost, hrabrost, snagu. Vidim kroz šta prolaziš i vidim da je to velika stvar. Ovo neće biti lako, ali mi možemo da prebrodimo i teške situacije, ne samo one lake.’”
Ubrzo nakon što je moj razvod okončan, pozvala sam svoju blisku prijateljicu da je pitam za savet kako da pomognem deci da prebrode krizu. Ona, inače, nema decu. Možda će vam zvučati čudno, ali savete koji se tiču roditeljstva tražim samo od prijatelja koji nemaju decu. Verujem da oni mogu racionalno i trezveno da posmatraju stvari. Evo šta mi je rekla: “Draga, tvoja porodica je trenutno u avionu i turbulencije su jake. Deca su preplašena. A šta radimo kada se u avionu plašimo? Pogledom tražimo stjuardese, posadu. Ako vidimo da oni paniče, znamo da i mi imamo razloga da se plašimo. Ako su oni mirni, to znači da razloga za strah nema. Pokušavam da ti kažem da si, u ovom scenariju, ti deo posade aviona u kojem se sada voze tvoja deca. A prošla si u životu dovoljno turbulencija da znaš da ćete i ovo prevazići. S druge strane, tvoja deca su nesigurna, sve im je novo, pa će pogledom tražiti tebe, da vide da li je sve u redu. Zato je tvoj posao sad da budeš mirna, nasmejana i da nastaviš da služiš kikiriki putnicima.”
Život nije bezbedan, nije mirna luka. Zato, naš posao nije da svojoj deci obećavamo da neće biti turbulencija, lomova, teških situacija. Ne, naš posao je da ih uverimo da ćemo, kad turbulencije naiđu, mi biti tu uz njih da pomognemo, da ih svi zajedno prebrodimo. Ne obećavajte im život bez stresa, ali im slobodno obećajte da ih taj stres neće ubiti. Naprotiv, ojačaće ih, učiniti mudrijim, istrajnijim. Pogledajte ih u oči i recite: „Ne brini. Zajedno, prebrodićemo sve.”
Priredila: A. C.
Izvor: Oprah / Zelena učionica
Slični članci koji vas mogu zanimati:
Najnoviji tekstovi iz kategorije: RODITELJSTVO
Da li će plakanje istraumirati moje dete?
Kako da znam da li će plakanje istraumirati moje dete i koji su to događaji i situacije koje na moje dete mogu ostaviti trajne (negativne) posledice - pitanja su koja...
Jovana Papan: Postoje dečija ponašanja koja slobodno možete ignorisati
Okupili su 100 britanskih roditelja i ispitivali ih o njihovom roditeljstvu. Oko polovine njih se izjasnilo kao “nežni roditelji”, od toga su 84% bile bele, visoko obrazovane žene. Šta ovaj...
Deca influensera: Kako je detinjstvo postalo najskuplji sadržaj
Komercijalizacija dece na internetu postala je uobičajena pojava od Amerike do Rusije. Zakonske regulative širom sveta kasne za ovim društvenim fenomenom, pa mnogi roditelji prelaze granice u eksponiranju svoje dece...
Letovanje sa bebom – 5 saveta za roditelje
Letovanje sa bebom ne mora biti stresno ako dobro isplanirate sve detalje. Kada se pripremate za letovanje, veoma je važno koju ćete destinaciju odabrati, šta ćete poneti, čime ćete putovati......
Slaba uteha. Razvod roditelja se nikad u zivotu ne moze preboleti. Cak se i smrt roditelja lakse prihvati od njihovog neslaganja. Ona nam ostavlja mogucnost secanja na roditelja heroja, a razvod nam uzima sve mogucnosti da roditelje posmatramo kao bica sa prefiksom naj, sto nam ona jesu sve dok smo mi zivi.