Mislite da štrajkujemo uvek i samo zbog većih plata.
Evo još razloga zašto štrajkujemo:
1. Plan i program po kome smo dužni da učimo vašu decu NE liči na ono što se od njih traži na završnom ispitu, a još manje na ono šta će od njih život da traži. Mi smo tu da to uskladimo kako znamo i umemo.
2. Želimo da dodatno pokažemo vašem detetu sve tajne našeg predmeta, ali nakon 6 časova nastave teško mu je da nas prati i tog 7. časa. Nije nam teško da zakažemo čas u poslepodnevnoj smeni.
3. Želimo da pomognemo vašem detetu da nauči propušteno, ali za vreme planiranog pretčasa u 7:15 teško mu je da nađe prevoz do škole.
4. Radovali ste se kada ste pročitali da će učenicima biti organizovana pripremna nastava za završni ispit. Da, organizovali smo je u školi, ali to je novih SEDAM planiranih časova za vašu decu. Mi nastavnici dođemo. Deca ne dolaze. Čekaju da im platite privatne časove, što i činite. Zašto?
5. Uveli su ,,obavezne izborne predmete“. Za to krivite one koji te predmete predaju, a ne one koji su ih uveli.
6. Nakon takmičenja mnogo vas dođe da uloži žalbe na rezultate. Naravno, ima grešaka, jer su takmičenja subotom – a to znači novi- šesti radni dan u nedelji za nastavnika koji učestvuje u komisiji za takmičenje. Naravno od takvih šest dana, pet se računa u obračun plata, a ovaj šesti NE.
7. Skupa Vam je ekskurzija, a zanima Vas i dnevnica za nastavnika. Po učeniku je oko 300 din (minus PDV ) tj. 260 dinara. To znači da je za jedan sat brige o Vašem detetu nastavnik vrednovan sa 26 dinara. Za taj novac teško je brinuti i o jednom pravom cvetu, a ne o bilo kom detetu.
8. Neprijatno nam je kada tražimo od vas da kupujete ubruse i sapun da bi vaše dete moglo da ima čiste ruke pre užine. Očekujete da prosvetni radnici to nabave. Odakle?
9. Dobijemo rešenje o godišnjem odmoru od 1. jula do 15 avgusta, a često smo uz vašu decu dok ne završe upis u srednje škole i tokom jula.
10. Koliko god se radujemo plasmanu vašeg deteta na Okružno ili Republičko takmičenje, brine nas kako da Vam kažemo da sami plaćate put i smeštaj. Krivite nastavnika za to, a ne onog ko je obavezan da smeštaj i put obezbedi.
11. Ne štedimo da kod kuće odštampamo listiće za rad na času da bi vaša deca lakše naučila.
12. Neprijatno nam je da pogledamo u oči vaše dobro dete, jer ne smemo da izbacimo sa časa učenika koji mu smeta.
HOĆETE LI NAS PODRŽATI U BORBI DA VAMA, VAŠEM DETETU I NAMA BUDE BOLjE?
Izvor: Dnevnik jedne učiteljice
Nisam prosvetni radnik, ali SVAKA CAST ovoj zeni!!! SVAKA CAST!
Ja cu samo reci, jadni ucitelji i profesori…deca su nevaspitana, drska i bahata…i sve ih je vise takvih…pokusajte da cuvate 3 takva deteta….a onda pokusajte 30 da ih odvedete na ekskurziju….ucitelj ima pravo da nekoga disciplinski kazni, ali on to ne zeli, jer ako krene tim principom 30 posto bi letelo iz skole…juce sam izasla iz skolskih klupa i svedok sam idiotizama i bezobrazluka koji profesor mora da trpi…To roditelji ne znaju i ne vide…Vidim da se pominju neki beraci malina, nisam htela dalje ni da citam…malina ne moze da pogine, a ludo dete na ekskurziji moze…moja razredna oka nije sklopila prilikom jedne ekskurzije, jer su pijani hteli preko prozora da uskacu u druge sobe…NEMA PARA ZBOG KOJIH BIH JA PRIHVATILA TAKVU ODGOVORNOST! Ocigledno ljudi ne shvataju koliko je bitno obrazovanje i vaspitanje….pa nam je takvo i drustvo…
istina je sve što si rekla!roditelji su danas previše pristrasni i popustljivi prema svojoj deci!većina njih i ne zna kakva su im deca kad nisu sa njima!kad bi se svi roditelji realno prisetili kakvi su oni bili u školi, i kakve su se stvari još onda radile na ekskurzijama, bilo bi sve jasno!većina njih ne može ni jedan dan da spoji sa svojom decom, nego ih čuvaju babe i dede, a ovamo pljuju nekog ko brine o 30 šašavih dečijih glavica ili gungulu veselih tinejdzera koji bi sve da probaju na tim ekskurzijama!100 puta sam rekla, i 101 put ću, nema tih para koje mogu da plate taj stres i odgovornost koju nosi nastavnik na ekskurziji!
Dragi sugrađani naše lepe Srbije,
Teško da postoji kompleksniji i zahtevniji posao od nastavničkog ukoliko se obavlja savesno, odgovorno i kvalitetno. Efekti obrazovanja i vaspitanja se vide tek za 20-30 godina kada je za otklanjanje eventualnih propusta, bojim se, ostalo malo prostora i mogućnosti. I naravno da odgovornost za to podjednako „pripada“ i roditeljima, i nastavnicima, i učenicima i kompletnom društvu u kom živimo sa svim njegovim dobrim i lošim stranama. I kao što svi preuzimamo deo zasluga za dobre rezultate tako moramo preuzeti i deo odgovornosti za eventualne neuspehe, propuste.
Zamislite samo da prosečan građanin naše zemlje, ako ima sreće da je zaposlen, ima prosečnu platu koja je nešto niža od vaše, plate prosvetnih radnika, i da se mnogih stvari svesno odrekao da bi detetu platio ekskurziju ili rekreativniu nastavu i bez iznosa predvidjenog za dnevnice odeljenskih starešina (da ne pominjemo uz to i dnevnicu za vodju puta, turističkog vodiča… koje takođe ulaze u ukupnu cenu ). Uz to, učenik ne može da nasledi udžbenik starijeg brata ili sestre jer svake godine je „obavezan“ udzbenik drugog izdavača, a ima ih… a i to plaća roditelj, zar ne? Skole su još uvek obrazovno vaspitne ustanove ili se i to promenilo? Obrazovanje i vaspitanje su neodvojivi procesi, bar tako kažu priznati eksperti iz oblasti obrazovanja…A sredstva za plate prosvetnih radnika se izdvajaju iz budzeta? Na privatne časove učenici odlaze kod prosvetnih radnika ili…? I naravno da ću podržati inicijativu za smanjenje broja časova ali bojim se da će to imati mnogo negativnije efektte na broj zaposlenih u obrazovnom sistemu. Kao što ću i podržati inicijativu da prestanu da ograničavaju vašu kreativnost krutim nastavnim planovima i programima kao i udžbenicima koji guše istraživački duh i vas i ucenika.
Zao mi je ako sam ikoga svojim komentarom uvredila jer poznajem mnogo nastavnika koji pre svega vole svoj posao, rade odgovorno i predano uvažavaju i ucenike i roditelje i druge kolege i nikada svoje nezadovoljstvo platom, uslovima rada ili obavezama za koje su plaćeni (verovatno nedovoljno ali u skladu sa Zakonom) ne prenose na roditelje i učenike.
I na kraju, mnogo se loše osećam kada pročitam da su deca nemoguća, nevaspitana, nekulturna… jer time smo rekli o sebi mnogo više nego što smo želeli. Čija su to deca? a odgovorno tvrdim da kakva god da su, deca su uvek bar za nijansu bolja od odraslih!
dok sam ja isao u skoli imali smo strah od svakog nastavnika , a danas neka deca idu u skoli samo da ubiju vreme i da se prosetaju . na casovima su kao na zurci , a nastavnik nesme da povisi ton a kamoli da ga povuce za uvo zato sto odma roditelji dolaze i svadjaju se zasto neki nastavnik maltretira njegovo dete. a posle se roditelji pitaju zasto deca neznaju nista , pa kako da znaju kad na casovima se igraju mob telefonima .
Priča je za pročitati i upamtiti ,razmisliti,E,a ,sada mi je dosta svega .Ja sam medicinska sestra,da bih se bavila svojom profesijom morala sam da završim srednju medicinsku školu kako bih adekvatno i stručno brinula o zdravlju pacijenta-bolesnika.g-dina ili g-dje ( kako se društvo razvijalo tako su postojale obaveze pri obraćanju ! ).Kako bih učestvovala u unapredjenju profesije završila sam i visoku strukovnu školu ,volim svoju profesiju ,nikada nisam bila nagradjena tokom svojim godina rada u struci, ( ne pripadam ni jednoj političkoj stranci JER MOJA STRANKA JE ČOVEK I BRIGA O NJEGOVOM ZDRAVLJU ).O mom radu i predanosti govore pacijenti ,njihove porodice ,moji lekari ,kolege i ostali saradnici ,omiljena sam sestra medju osobljem moje ustanove KAO I OSTALE KOLEGE I KOLEGINICE.
Ali stvarno ne mogu više da slušam o tolikoj važnosti prosvetnih radnika i o tome koliko treba da budu nagradjeni kako bi mogli da obavčljaju svoj rad.
Da li trebam govoriti o mojoj profesiji MEDICINSKE SESTRE-TEHNIČARA.
RADIMO U BOLNICAMA ,DISPANZERIMA ,DOMOVIMA ZDRAVLJA.NAŠI ŽIVOTI SU VRLO ČESTO UGROŽENI OD STRANE LJUDSKOG FAKTORA,MI RADIMO NOĆNE SMENE ,MI IMAMO VIŠAK SATI (KOJI NEĆE BITI NIKAD PLAĆEN ) MI ZDR.RADNICI MORAMO BITI POD STRUČNOM OBAVEZOM 24 h SVAKOG DANA U GODINI……………..I NA ULICI,NA GODIŠNJEM,NEKI ČAK I KADA SU U BOLNICAMA ZBOG SVOJIH BOLESTI HUMANOST NE ZABORAVLJAJU,I ĆUTE ,ĆUTE,RADE ZA 34 .44.000 DINARA MESEČNO.IMAMO DECU,REŽIJE ,JEDEMO I OBLAČIMO SE ,KAO I SVI ,MOŽDA BI DRUŠTVO ,PREDSEDNIK DRŽAVE I OSTALI MOGLI DA NAS SE SETE ,DA I MI POSTOJIMO ,DA NE MOŽEMO ŽIVETI SAMO DIŠUĆI I OD TOGA ŠTO SMO HUMANI.RAČUNI,POREZI I OSTALO SU NAŠE OBAVEZE ,MORAMO IH IZMIRITI-NE OPRAŠTA IH NIKO.
Eto ,toliko postoje kao segment u društvu i zdravstveni radnici u ovom slučaju MEDICINSKE SESTRE -TEHNIČARI,i njima treba plata ,beneficirani rad,i priznanje da smo službena lica .I SAMO MALO POŠTOVANJA OD SVIH VAS ,NISMO SVI ISTI,U SVAKOM ŽITU IMA I KUKOLJA ALI ,I ZA TO MOGU POSTOJATI RAZLOZI ZAR NE ?
Moja sestra je prosvetni radnik i svakodnevno mi se zali na decu. Ali i pored toga koliko se zali U POTPUNOSTI SE SLAZEM SA TOBOM. Mislim da se previse PREVISE bune. Jeste se stanje pogorsalo nego sto je bilo pre. Ali mislim da malo preteruju.
Postovana, divno ste ovo rekli,mada bih morala da objasnim ljudima koji ovo citaju da ne dodje do zabune.
Zavrsili ste srednju skolu i zaposlili ste se. Odlican uspeh. Sa cetvrtim stepenom strucne spreme dobili ste platu od 35.000. Zatim ste, kako kazete, zavrsili Visoku strukovnu. Jos bolje. Ja bih na Vasem mestu cutala. Svi znaju kako zdravstveni radnici “zavrsavaju“ i “polazu ispite“. Da niste mozda bili redovan student? Ah, da, zaboravih, pa Vi ste u stalnom radnom odnosu i za vas su konsultacije, naglasavam KONSULTACIJE a ne predavanja, samo vikendom. Elem, zavrsili ste to i dobili platu sa sestim stepenom od 40.000. Odlicno.
Ja sam npr, kao i uciteljica koja je predjasnji text napisala, morala mnogo vise da ucim da bih dobila vasu platu.
Zavrsila sam srednju skolu i nisam mogla da se zaposlim. Zatim sam zavrsila Visu skolu, pa opet nisam mogla da se zaposlim. Nakon toga su uveli Visoke strukovne skole, ni tada nisam mogla da se zaposlim. E onda sam zavrsila i Uciteljski fakultet. Gle cuda, pa ni tada nije bilo posla. Ok, idemo dalje. Zavrsih i master i konacno se zaposlih. Znate za koju platu? Za istu koju i Vi primate sa srednjom skolom. Suludo, zar ne? Ja, redovni student, sa prosekom 9,0 primam istu platu kao Vi, vikend student sa prosekom ‘da prodjem’. Dok Vi odmarate na poslu, ispijate kafe i vicete pacijentima,ja tu kafu i ne signem da popijem jer ne smem decu da ostavim ni na jednu sekundu. Komentar Vam nije na mestu, no, nadam se da i Vi imate decu
Апсолутно тачно!
Kao neko ko je učestvovao u pisanju ovog članka želim da Vam razjasnim:
Nisam imala nameru da se bilo kome žalim. Ja kao nastavnik obožavam svo posao.
Ni jednu stavku nisam izmislila niti proizvoljno napisala. Sve tako JESTE u našoj školi.
Želela sam da ukažem na NEKE (a i ma ih još jaaako mnogo) propuste koje ŠTETE OBRAZOVANJU VAŠE DECE.
Dozvolite mi da primetim da u komentarima osetim ono što često osetim kada u nekom društvu izustim da sam prosvetni radnik. Prva asocijacija velikoj većini prisutnih su upravo DRŽAVNE JASLE. Nemaju pojma šta znači norma, nepuno radno vreme, tehnološki višak, itd…
Dalje, vrlo često, neki moji poznanici koji rade u privatnom sektoru smstraju me srećnikom što sam vikendom kući i mogu da radim šta hoću i da idem gde hoću sa svojom porodicom (?) zaboravljajući da plate u oba sektora nisu ni približne. E sad, problem je kada roditelji, koji ne shvataju da smo zajedno uključeni u ostvarivanje istog cilja, okrenu svoju decu protiv nas, zarad dobijanja nekog poena u očima malog deteta.
Razumem da su svi prinuđeni da rade 2 posla kako bi preživeli, da je svima jako teško, ali nemogu razumem zašto svi mogu da se bune i da im se ne zamera, a mi kada podignemo glas, čekaju u redu da nas tuku po ušima.
Ljudi, ovde nema perspektive.
gospodo prosvetari , sram vas bilo.umesto da se pokrijete po usima i cutite vi se bunite. Vidim i ovima iz zdravstva je lose. Sve same budzetlije.Svaka druga rec je mi nismo zato placeni.Upitate li se dali smo mi koji nismo na budzetu placeni. Mi koji radimo u realnom sektoru cutimo i trpimo dok se budzetlije zale. Pozdrav rudarima, metalcima,tekstilcima, poljoprivrednicima i dr, BUDZETLIJE MRS.
Oprosticete mi na indiskretnosti, sta ste Vi po struci? Koju ste skolu zavrsili? Koliko ste Vi placeni i sa kojom strucnom spremom?
poštovani nastavnici, prosvetni radnici i slično prvo ću morati da naglasim da naravno da plate u državnom sektoru i privatnom nisu ni približne čak ni po zvaničnoj statistici a da ne govorimo o relnim razlikama gde ogromna većina radi za 24-28.0000 dinara 6 ili sedam dana u nedelji, bez godišnjih odmora, praznika, božića, uskrsa, prvog maja, …….. radi ne po 6-8 sati već veoma često 10-12. Bez prava na štrajk, bez prava na bolovanje, slobodan dan i slično. Da narvno da Vi nemate predstavu sta to znači raditi u privatnom sektoru i šta to zači kako izgleda platiti ekskurziju od 3 dana skuplje nego neki odmor od sedam dana od plate koja je 24-28.000 od koje treba platiti i sve ostalo. Naravno da ne znate kako to izgleda kada treba da ostavitesvoju decu samu preko vikenda i praznika kada mi ostali treba da idemo na posao da ne govorim o vrticima i deci koja imaju 1-7 godina kada nemate kome tu decu da ostavite a ne možete da dobijete slobodan dan promenite smenu i slično. Naravno da ne znate kako to izgleda raditi drugu smenu do 22 ili 24 sata i zuriti kući po noćnim prevozima. Naravno da neznate i naravno da se Vi ne žalite jer samo želite dobro našoj deci a mi izgleda da ne želimo jer ne možemo da Vas podržimo u Vašim zhatevima jer eto radite stresan posao pa eto dođete u neku prodavnicu i sav svoj stres izručite na tog prodavca koji ne može da Vas podrži jer eto imali ste težak dan nemirna i bahata dečica i tako to, pa odete da se žalite na tog prodavca jer eto bio je neljubazan nije se nasmejao, popreko Vas je pogledao, bio je drzak, …… kako nije sramota da se tako ponaša pa plecen je za to da bude fin, uslužan, nasmejan, ljubazan ….. i to čak 20-24.000 ej koliko je to para pa od toga se živi kao bog. Jedino mogu da Vam kažem da Vi ne želite da živite u realno životu in da mislite samo na sebe jer naravno da ste u poziciji da ucenjujete zatvorite škole i super moraju da Vam se ispune zahtevi. Ako Vam je toliko loše promenite posao pređite u privatan sektor i uživajte kao mi ostali kojima je toliko dobro da ne želimo da Vas podržimo.
Bravo Dragoljube! Vašem tekstu još samo treba dodati slijedeće: Ako mi radimo u realnom sektoru, kako se zove onaj drugi? Pa nerealni! Valjda to i jeste razlog zbog koga prosvjetari, zdravstveni „radnici“ i slični vide sebe u viritualnom svijetu.
Драгољуве БРАВО! Просветарима нико не брани да се боре за себе али заиста нема смисла да очекују подршку од напаћеног народа који плату од 40 000 може само да сања (на страну стручна спрема јер иста мало вреди). Увећања просветарских плата неби ишле на штету обесних богаташа већ као и увек на штету сиротиње. Сиротиња ради прековремено, васпитање деце препушта просветарима који неће сносити одговорност за неваспитање већ опет критикују те родитеље што се деци не посвете довољно!!! Луди круг.
bravo za Dragoljuba i još da dodam da se od te bedne plate skida procenat da bi se platile “ budžetlije“ koje onda štrajkuju kad im padne na pamet, a moje dete onda dođe kući i kaže # mama mi smo danas u školi ceo čas pokušavali da rešimo ovaj zadatak a onda je učiteljica rekla da sa mamom ili tatom probamo da ga rešimo ako ne ide onda ništa“. Šta?! pa jel ja treba da znam da rešavam te zadatke ili ona… i da ne nabrajam šta sam sve doživela dok se moja ćerka školovala a sad je treća godina fakulteta
Dragi roditelji, nisam prosvetni radnik ali sam roditelj pa se pitam jesu li naše mame i tate raspravljale ovoliko sa profesorima i učiteljima. Onog momenta kada bravar bude bravar, doktor doktor, učitelj učitelja a roditelj U ŠKOLI bude RODITELJ a ne prosvetni savetnik ili nešto slično, svima će nam biti bolje. Treba da podržimo ljude koji nam čuvaju, obrazuju i u ogromnoj meri vaspitavaju našu decu!!! Svako žito ima kukolj, kao i svaka profesija ali ne treba se hvatati za taj kukolj već pomoći da ga ima manje! Danas, kada posle dvadeset godina sretnem svog učitelja sa ogromnim poštovanjem ga pozdravljam i razgovaram sa njim ….. u naše vreme su učitelji i nastavnici bili poštovani i cenjeni od roditelja pa samim tim i od dece! I treba da dobiju veće plate i treba da se ceni njihov rad! Moja je majka 35 godina bila vaspitač i zadnjih pet godina je molila boga da što pre ode u penziju! A zašto?! Pa došle su neke nove generacije – ne dece – nego roditelja koji su joj stvarali probleme tamo gde ga nije bilo, a tamo gde ga je i bilo nisu pristajali da ih zajednički rešavaju ….. pa se pitam, ko tu ne valja! Mi kao roditelji, prosvetni radnici, deca, sistem! Svako u sebi neka pronađe odgovor …..
Poštovani roditelji, radnici i svi ostali koji imate bilo šta protiv nas koji smo se školovali za ovaj posao i pokušavamo da od vaše dece napravimo što bolje ljude, želim da vam kažem da razumem položaj u kojem se većina zaposlenih u Srbiji nalazi i da nam je svima malo ono što zaradimo.
Dalje, smatram da nije dobro za mlade ljude da ovakav ton i način obraćanja slušaju od vas, a na račun nastavnika i učitelja. Zašto? Pa, zato što nam je autoritet uništen lošim socijalnim statusom i katastrofalnim stanjem u svim sferama društva, i poslednje što nam treba je da nam vi govorite kako i na koji način da radimo svoj posao, naročito pred decom. Navadili ste se na grupaciju koja, prema vašem ubeđenju, predstavlja balast budžeta Srbije i ne proizvodi ama baš ništa. Kao rezultat toga, vaša deca dolaze u škole i umesto da uče, usvajaju nove veštine i kvalitetne navike, prinuđena su da slušaju „tamo nekog parazita“ koji prima platu zahvaljujući predanom radu privatnog sektora. Bez ikakve namere da umanjim zalaganje i rad ljudi koji ostave kožu kod tog istog privatnika, ističem da taj isti privatnik koji ih izrabljuje za 15000 mesečno (od kojih niko ne može da preživi) duguje državi mnogo više novca na račun poreza, neplaćenih računa za koješta, doprinose i tako dalje…
Roditelji, kao što ima svakavih roditelja, tako ima i svakakvih nastavnika i učitelja. Ne generalizujte, kao što ni ja ne generalizujem. Vi i mi smo na istom zadatku, a to je da od naše dece napravimo što bolje ljude sa usvojenim primenljiviim znanjima i da ih što bolje pripremimo za život. Ja se više neću oglašavati na ovu temu, i molim vas da pokušate da razumete ovo što sam napisao i da se ništa ne izvlači iz konteksta.
Pozdrav.
Dragoljube – dok sam ja 5 godina fakulteta i 2 god. post dipl. studija bdila i osvanjala sa knjigom, stresirala se oko ispita, jurila po fakultetima i studentskim službama, šta si ti tada radio? Jedno moraš da shvatiš – ne možeš da uporedjuješ profesora koji je završio fakultet i KV radnika. Na žalost, znoj i sve te godine (koje smo i mi mogli da radimo i naguramo staž i primamo platu umesto što smo se finansirali da se školujemo) da poništiš. Ja sam se borila da imam bolje uslove života i ne bi ti trebao da mi stojiš na putu kada se bunim jer mislim da ih nemam.
Hvala, Nataša. Napisali ste ono što sam hteo, ali smetnuo sa uma.
naj veci problem prosvetara i ostalih budzetlija je sto ne znaju sta znaci biti zaposlen. ima obrazovanih ljudi i u realnom sektoru pa se manje bune od vas. Ja sam promenio desetak firmi za 31 god staza.menjajte i vi. Nije vam pupak vezan za budzet. ako ste toliko sposobni i obrazovani bice vam lako. BUDZETLIJE MRS
Evo još jedan primerak zavidnog, obeshrabrenog, inferiornog, iskompleksiranog, komšijocrknokravaša, kojem smetaju ljudi koji pošteno rade svoj posao i imaju odredjene privilegije jer su pod državnim sektorom a pride su se i pomučli dobro da se osposobe za svoje radno mesto.
Slušaj druškane, moj posao ti ne možeš da obavljaš i nikad nećeš moći da naučiš da ga obavljaš, a ja tvoj mogu da naučim verovanto za 1 sat podučavanja. I još nešto saznaj ovim putem, ne možemo mi da „menjamo pupčanu vrpcu“ jer kada ti terapiju naplatim privatno ti se streseš i psuješ državu i sve redom koji su ti krivi. I nerazumem šta ti znači „realan sektor“ neki sleng?
Bob, da, kapiram da se razumemo. Srdačan pozdrav.
Prosveta je branša sa najvećim procentom zastupljenosti visokoobrazovanih ljudi. SA NAJVEĆIM PROCENTOM VISOKOOBRAZOVANIH!!!!!!!! I istovremeno plata tih ljudi je spala na republički prosek, koji iznosi oko 43000!!! Republički prosek zarada je 43000!!! Kada znamo koliko ljudi prima svega 15000-20000, možete zamisliti koliko ima onih drugih, koji „vade“ prosek da bi on izašao na 43000 i imaju enormno veće plate od toga!!!! Ali među njima NEMA prosvetnih radnika, koji su najviša kvalifikovana branša u državi, a koje svako, počev od đaka preko roditelja, pa do svih drugih samopozvanih može da pljune bez pardona!!! I koji u isto vreme brinu o obrazovanju i vaspitanju budućih generacija, u mnogim slučajevima više nego i roditelji sopstvene dece!!! Sve priče o tzv. realnom sektoru ne piju vodu. Kao što reče neko u prethodnim komentarima, bravar treba da bude bravar, doktor je doktor, učitelj-učitelj. Ne može se bilo ko sa prvim stepenom stručne spreme, pa ma u kakvom najrealnijem sektoru radio, meriti sa visokoobrazovanim fakultetskim kadrom! To i jeste problem u ovoj zemlji što ništa nije postavljeno na svoje mesto, što svako može da pametuje, iako mu je intelektualni domet mizeran.. U isto vreme svima onima koji imaju fakultete a rade u „realnom“ sektoru trpeći sve i svašta od poslodavca, nisu krivi prosvetni radnici što su tamo gde jesu… I manite se tih glorifikacija „realnog“ sektora! Ako je on toliko realan, pa dajte onda da „realizujemo“ sve živo-sve bolnice , domove zdravlja i sve škole, da ih privatizujemo, pa da vidimo kako ćete onda, pošto su vam „državne jasle“ trn u oku, vi što ste „realni“ plaćati sve to, a posebno školu! A lekar, ili prosvetni radnik će raditi svakako, bila bolnica, dom zdravlja, ili škola „realna“,ili ne…
Rekao sam da prekidam prepisku, ali ne mogu kada pročitam koliko zavisti i kvazi-stručnjaka imamo na ovom forumu. Milane, sudeći po Vašem rečniku, ne očekujem da možete uopšte da razumete probleme sda kojima se susrećemo u prosveti. Dalje, takvima kao što ste Vi ne treba dozvoliti da bilo šta kažu na ovu temu (a ni bilo koju drugu za koju niste stručni), jer ni posle 31 godine radnog staža i impresivnog CV-a niste naučili da se kulturno ophodite i komunicirate. E vidite, sa takvima rečnikom i odnosom prema radu susrećem se svaki dan i pokušavam da napravim razliku u životu mladih ljudi, kako ne bi sa svojih 50 godina bili toliko ogorčeni na svoje učitelje i kako ih ne bi krivili za sve svoje promašajen u životu.
Poštovani posetioci sajta!
Ima već 10 godina da radim u prosveti, ali sam pre radio u privredi (dok firma nije propala i otišla u stečaj). Prema tome tačno znam specifičnosti rada u oba područja i mislim da baš zbog toga mogu ovde izneti svoje mišljenje i to tako da ne vređam nikoga.
U privredi sam naučio radni moral što mi dobro dođe i u prosveti, jer – ruku na srce – imam i tu svašta da se radi pored nastave. Činjenice:
-informatičar sam (svoju drugu diplomu – profesor informatike – sam stekao trogodišnjim studiranjem uz rad u svojoj 46-oj godini sa velikim ulaganjima – materjalnim, intelektualnim, ličnim, itd.)
-svoju normu ostvarujem u 4 škole (!) – sve više ima takvih nastavnika. 2 puta nedljno mi se dešava da idem u 2 škole. Ne idem – JURIM – zbog nedostatka vremena!
Pored nastave, razrednog starešinstva i pomaganja kolegama u rešavanju raznih – za njih nerešivih – informatičkih problema radim i sledeće poslove KOJE NIKO NE PLAĆA, ALI KOJI I TE KAKO IMAJU REALNU CENU NA TRŽIŠTU:
-administrator informatičkog sistema u školama (4 kabineta za informatiku plus dodatni računari u svim školama – 105 radnih stanica sa 11 računara + 4 nastavnička kao i više od 60 drugih računara. Znači posla ima uvek oko njih.)
-održavanje školskih sajtova (3)
-unos podataka u bazu za završni ispit
Praktično ja ceo dan radim za školu – redovno radno vreme u školama, a sve ostalo što u njima ne stignem radim kod kuće. Sajtovi, planovi, razni dokumenti (da ispoštujem zakonske propise), pa problemi koje mi ponekad šalju sekretarice na mail, itd.
Rekao sam već da sam u privredi naučio šta je radni moral, stekao radne navike, ali u zadnje vreme sam već i ovde u prosveti preopterećen i umoran. Na svu sreću obožavam informatiku, obožavam da moje znanje predam učenicima i od svega najviše volim kada se zatvore vrata učionice i krene rad sa đacima koji su otvoreni na saradnju. To me još drži.
Na kraju jedno pitanje – bez toga da ikoga vređam: šta mislite, da li sam zadovoljan sa mojim društvenim statusom i materijalnim priznanjem nakon toliko ulaganja u svoje znanje, stručnost, sticanje diplome, informatičku funkcionalnost ustanova i uz odricanja na štetu moje porodice? Ovo pitam uz dužno poštovanje prema ljudima koji rade u privredi, jer znam i njihove probleme. Svi mi živimo pomoću para…Poslovica kaže: „Nije sve u novcu.“ Svi mi možemo dodati: „…kažu oni koji ga imaju!“ ili „…ali je dobro kada ga ima!“
Pozdrav svima.
Bigdenis, to što si rekao u vezi sa svojim angažovanjem u školi, redovnim i onim vanrednim, u samoj školi i van nje-kod kuće, koje ti niko ne računa i ne uzima u obzir, apsolutna je istina, i to znaju svi, koji rade u školi i oni koji su bliski njima, ali to ne znaju mnogi drugi ljudi, po mišljenju kojih ti, na primer, i ostali zaposleni u prosveti, ništa ne rade i imaju „od tri do šest meseci raspusta“, koji se samo „bune bez razloga za svoje plate“ i „koji štrajkuju bez osnova“ i koje bi „trebalo sve baciti kod privatnika“…. Naravno da ne možeš biti zadovoljan svojim društvenim statusom i materijalnim priznanjem, nakon toliko ulaganja u svoje znanje, stručnost i sticanje diplome,uz odricanja na štetu svoje porodice…. naravno da ne možeš, kada svako, ko je polupismen može da te unizi a da mu oko ne trepne, da zgazi na sve tvoje godine rada i truda, da nipodaštava tvoje angažovanje i na poslu i kod kuće! Ali to se ne može objasniti mnogima, koji nemaju širinu pogleda, koji sve posmatraju jednostrano, i koji to neće i ne mogu shvatiti nikada.. Uzaludne su sve priče, jer ništa u ovoj zemlji nije postavljeno na svoje mesto, možemo polemisati od jutra do sutra, sve je to jalovo…..
Gane, hvala na lepim rečima. Potpuno se slažem sa Vama. Mogli bi tu napisati celu sociografiju o eroziji društva, morala, radnih navika u vezi sa dešavanjima u zadnjih 25 godina ne samo kod nas, nego i u svetu globalizma. Premalo mesta i vremena za komentare i pametovanja tolikog volumena. To će uraditi neko pametniji od mene – možda tu, možda negde drugde i možda u drugom obliku. Ovde sam samo hteo malo odbraniti čast nastavničkog rada i da se zna da nismo krvopije društva.
Pozdrav
Za mnogo ste stvari u pravu, ustvari po svim tackama, nisam prosvetni radnik, ali su mi deca u nizim razredima osnovne skole. Postoji jos jedna stvar o kojij vi prosvetni radnici treba dobro da razmislite. Svi vi cuvate jedni druge, a pri tom neki od njih ne zasluzuju da nose zvanje, ucitelja, nastavnika… Mnogi od njih su sramota za vasu profesiju, a onda zbog tih takvih se prica o losoj prosveti. I da poslednja tacka je ona najvaznija.
Ja bih samo hteo da podsetim da je profesor u školi najniže plaćena fakultetska diploma u javnom sektoru. Svi ostali imaju uglavnom više. Ova profesija se izvrće ruglu od strane pojedinaca koji su neupućeni uglavnom kolike su dnevne obaveze jednog nastavnika i koji smatraju da je prosveta parazit društva, nešto što država eto mora da ima. Ko god uđe u školu bude dočekan sa osmehom na licu, sa puno poštovanja i spremnosti da bude saslušan, bar je tako u mom kolektivu, što se ne može reći za ostale javne ustanove, pa smo opet mi najviše prozivani i blaćeni u javnosti. A ovamo se priča da je vaspitanje i obrazovanje najvažniji prioritet društva, a oni koji su nosioci celog procesa su uvek na tapetu svakog ko je nečim nezadovoljan.Toliko!
PROSVETNA MAFIJA !!!
Pazljivo sam citala i clanak i komentare. I sama sam bila i djak, i student, i zaposlena i nezaposlena. Majka sam troje dece, uzrasta od osnovne skole do fakulteta. Dovoljno da je problematika obrazovanja prisutna i u mom zivotu oduvek.
Htela bih da primetim jedno: naime,u skoro svakom komentaru ima mnogo, zaista mnogo pravopisnih gresaka.
Neke su verovatno nastale slucajno!? Ali, ipak, ne mogu da se otmem utisku, da neko ovde ne radi svoj posao kako treba vec dugo, dugo,dugo….
Pomno sam pročitao sve komentare i pokušao da se stavim „u kožu“ svih onih koji su se ovde oglasili, kako „za“, tako i „protiv“. Neke činjenice nikako da se isteraju na videlo, a rezultuju apsolutnim odsustvom realnog sistema vrednosti, erozijom moralnih normi i kodeksa ponašanja (ne samo na internetu, nego u svim sferama međuljudskih odnosa i komunikacija) . Neki od „oglašivača“ (drugačije ne mogu da ih oslovim), sa jedinim ciljem da omalovaže dugogodišnje naporno školovanje za profesiju učitelja, nastavnika i profesora, uporno pričaju o napornom radu u „realnom“ sektoru.
Pitam vas gospodo, čemu služe temelji na kući? Može li kuća biti stabilna bez temelja?
E pa gospodo, temelji svake države jesu u javnom (a ne „nerealnom“) sektoru. Bez obrazovane i zdrave nacije svaka država osuđena je na propast, a bez obrazovanog nema ni napretka. Neki tvrde da prosvetni radnici imaju kraće radno vreme i duže odmore (raspuste) od svih ostalih. Jeste li se zapitali koliko jedan prosvetni radnik mora da utroši dodatnog vremena kako bi održao tek jedan čas od 45 minuta? Jeste li se zapitali koliko seminara godišnje, naravno, o svom trošku moraju da „odrade“ prosvetari, samo da bi dobili potrebne bodove da zadrže licence? Jeste li se zapitali koliko dopunskih časova i pojedinačnih časova (opet besplatnih) održe prosvetni radnici? Jeste li se zapitali ko održava pripreme za upis u sledeću fazu školovanja vašoj deci subotom, počev od januara meseca? Imaju li i ti prosvetni radnici decu, koja, takođe idu na preskupe ekskurzije? Jeste li se zapitali koliko bi vas koštalo školovanje u privatnoj školi, gde nastavnik ima obavezu samo da održi inapred određen čas, bez razmišljanja ko je šta naučio, ili shvatio?
I najvažnije, jeste li se zapitali koliko dugo i naporno su se školovali prosvetni radnici, da bi vašu decu naučili bar po nešto, dok ste vi „naporno radili u realnom sektoru“? Pitanja je previše, a odgovore na njih teško da ćemo dobiti na ovom mestu…
Inače, magistar sam i 25 godina radim u privredi (što bi neki rekli, „realnom“ sektoru), za 45.000 dinara mesečno i veoma dobro znam šta znači školovanje i koliko ono košta. Vašu „realnu“ decu da učim? Ni za duplo toliko!
Потпуно вас подржавам да вратите вашу улогу у школе која је некад била васпитно образовна а не да се кријете иза „домаћег васпитања“. Да не улазимо у то како и зашто сте изгубили ауторитет, подржавам штрајк за враћање ауторитета наставника. Подржавам штрајк за слушање химне пред почетак наставе, радне униформе, устајање кад професор уђе у учионицу или било ко други то је елементарно поштовање и основна култура коју ваши ученици више немају. Подржавам штрајк да се деци усади навика да изваде руку из џепова кад разговарају с професором, да не жваћу жваку и да се склоне када пролази директор ходником. Ја сам дете просветног радника и плате су увек биле мале, много мање него у привреди али била је част бити професор и деца су вас поштовала, чак и она лоша и проблематична осећала су страхопоштовање од професора… е када ово решите… а то је ваша посао и ваше радно место ми родитељи можемо само да подржимо…биће вам ако не већа плата онда бар задовољство да будете то што јесте…професори… и данас памтим и дивим се многим својим професорима и захвална сам им за много тога што сам научила, а нисам знала имају ли приватних проблема и колика им је плата…
Svaka Vam je ka Njegoševa, samo ste u jednom pogrešili: ne dobijamo rešenje od 1. jula do 15. avgusta. To zavisi od direktora do direktora. U školi u kojoj radim, srećnici u koje ubrajam sebe imaju 28 dana godišnjeg odmora. To znači da Vam direktor napiše rešenje, npr. od 1. jula + 28 radnih dana i Vi ste dužni da se pojavite 7. avgusta. Onda, ako imate sreće, kaže vam da se vidite na sednici nastavničkog veća. Ako nemate, sedite u praznoj školi. A na taj način ministarstvo pere ruke.
Poštovani, roditelj sam i radila sam kraći vremenski period u srednjoj stručnoj školi, od 2016 do 2018. Poziv je fenomenalan, rad sa mladima je mnogo zanimljiv, ali vrlo naporan. Najveći problem je nepoštovanje, roditelja prema prosvjetnim radnicima i prosvjetnih radnika prema sebi. ( možda veći problem). Dozvolili su prosvjetari da politika uđe na velika vrata u škole, samim tim, podržavajući i ovakav način zapošljavanja i sam sistem vrijednosti izgubili su poštovanje. Prvo, zbog čega bi trebalo da štrajkujete je zapošljavanje korupcijom i nepotizmom, namještenim konkursima, kad bi tu pokazali odlučnost više bi bili poštovani. Ja sam kratko radila jer nisam htjela da se angađujem politički, da skupljam glasove i sl. zato što ne učimo djecu samo ono što znamo, nego i ono što smo mi sami. Da učim djecu da sa diplomom moram slušati lokalne političare sa kupljenom diplomom na privatnim fakultetima, pa baš bih se jadno osjećala. Djeca odlično rezonuju situaciju, njih ne možete prevariti. Sve ono što prećutite, da bi ostali na radnom mjestu, a znate da nije ispravno, vraća se kao bumerang od strane učenika i društva u cjelini. Svojoj djeci nikad ne držim stranu, nego stranu prosvjetnih radnika, zbog njih, ne zbog nastavnika, ali pobiju me istinitim primjerima iz prakse. I u pravu su. Na djecu ne utiču samo roditelji nego čitavo društvo. Svjesni ste koje su vrijednosti dominantne u ovom društvu. Poštuju se oni kojih se plašite, zarad svog ličnog interesa, a ne interesa tih mladih ljudi. Vi njih praktično uče da je ovo stanje normalno. Ali nije.
Da ste odlučnu tu, podržali bi vas i roditelji i sve bi možda krenulo na bolje. Srdačan pozdrav i roditeljima i prosvjetnim radnicima.