Ne sme se zanemariti činjenica da je žvakanje bitno za razvoj oralnih motoričkih veština, a time i razvoj govora.

Foto: Freepik
Uzimajući u obzir sve brži ritam života, ali i razvijenost prehrambene industrije, koja nam sve više nudi prerađenu, mekanu hranu, koju ne treba previše žvakati, ne čudi nas činjenica da se sve više dece predugo zadržava na miksanoj hrani. Međutim, ne sme se zanemariti činjenica da je žvakanje bitno za razvoj oralnih motoričkih veština, a time i razvoj govora.
Žvakanje je rezultat procesa učenja koji započinje u periodu od četvrtog do šestog meseca života. Beba u tom periodu ima bolju kontrolu vilice i usana, kao i mogućnost veće pokretljivosti jezika, pa je taj period optimalno vreme za početak uvođenja čvrste hrane. Čvrsta ishrana, koja se uvodi rano je od velike važnosti, ne samo zbog hranljivih vrednosti namirnica, već je i žvakanje takve hrane u ovom periodu presudno za kasniji razvoj govornog aparata.
Žvakanje podrazumeva zagriz i kidanje hrane, sitnjenje i drobljenje hrane, kao i njeno mlevljenje. Na taj način čvrsta hrana pomaže u razvoju oralnih, motoričkih veština, koje uključuju različite pokrete usana, usta, jezika, vilice, obraza. Svi ovi mišići odgovaraju mišićima koji su odgovorni za napredovanje govora.
Međutim, hranjenje i žvakanje je iskustvo koje uključuje i druga čula. Pre nego što dete zagrize, ono dodirne i pokupi hranu na svom tanjiru, a zatim je prinese ustima. Usta se moraju otvoriti dovoqno široko da hrana prođe, a zatim se moraju zatvoriti, kako bi se hrana zadržala unutra. Jezik je taj koji mora da drži hranu, pomera je sa jedne na drugu stranu obraza. Mišići vilice pomažu zubima da žvaću hranu, a zatim jezik pomera hranu nazad i priprema je za gutanje.
Iako dete već od godinu dana može i treba da jede istu vrstu hrane kao odrasli, samo u manjim količinama, nažalost, sve više se susrećemo ne samo sa kasnijim uvođenjem čvrste hrane, već i sa slučajevima gde se deci i sa tri godine ta hrana usitnjava, miksuje, umekšava. Na taj način se smanjuje upotreba mišića žvakača, ne razvija se njihova snaga, kontrola i koordinacija. Ti isti mišići su nam potrebni za razvoj govora, pa njihova slabost će zasigurno dati ispade na govornom planu.
Kako roditelji mogu da pomognu:
- Ne čekajte predugo da biste se prebacili na čvrstu hranu.
- Ohrabrite ih i podržite u oralnom istraživanju. Dozvolite im da stave prste, igračke i predmete u usta i istražuju ih svojom vilicom, usnama, jezikom.
- Omogućite prinošenje hrane ustima. U početku hranu deca mogu da ližu, sišu, istiskuju, a tek ovako stečenim iskustvom kasnije će naučiti i da grizu i žvaću.
- Uvodite različite teksture hrane, kako biste omogućili svom detetu da nauči da se nosi sa različitim ukusima i teksturama.
- Ostanite mirni ukoliko se dete zagrcne. To je normalan proces učenja.
- Budite model vašem detetu, ona najbolje uče gledajući vas. Jedite zajedno sa njima i modelirajte pokrete žvakanja.
Jelena Milisavljević, mast.logoped
Centar za patologiju govora i podršku porodici „Engram“
Mirna Zelić, logoped
Centar „Terapika“
Moje dete ne govori: Kako prepoznati kašnjenje i koja je uloga roditelja?
Izvor: Detinjarije.com
Slični članci koji vas mogu zanimati:
Najnoviji tekstovi iz kategorije: REČ STRUČNJAKA
Dete nije igračka koja se može do punoletstva držati u kući a onda odjednom postati mudar, zreo čovek
Ovaj članak će se mnogima učiniti čudan, zato što ga je napisao psiholog. Kao što je poznato, psiholozi nas asociraju na razgovore o istraumiranom unutarašnjem detetu koje živi unutar svakog...
Kriminolog dr Ivana Stevanović: Deca su nam postala roboti jer dobijaju telefon sa godinu ili dve!
Dr Ivana Stevanović, direktorka Instituta za kriminološka i sociološka istraživanja, istakla je danas na televiziji K1 da moramo da uđemo u pravi proces žaljenja i pre svega u proces podrške...
Psiholog Tijana Mirović: Ne misle i ne osećaju svi isto, ne dižimo tenziju onda kada treba da je spuštamo
Piše: Tijana Mirović, psihoterapeut Bilo bi jako mudro da spavam, ali od 4:45 ne mogu. Pa kad već ne mogu, hajde da napišem nešto što mi je važno. Možda bude...
Bol nevoljene dece
Piše: Viktorija Sando, psiholog Ako zvezde sijaju – znači, to je nekome potrebno? Znači, neko hoće da one postoje?“ A šta, ako ne? Ako su se zvezde upalile, a one...
Nema komentara.