Samo me i dalje izluđuju komentari najdražih ljudi kojima sam očigledno bila draža pre nekoliko godina.
Piše: Vesna Zakonović Arežina
Ja nekada…
Sat zvoni u pola sedam.
Do „petnaest do” valjam se po krevetu, razmišljam o njemu, o svemu, o sebi pored njega, svima njima koji su činili prethodni dan. Kolege, posao, pa opet malo on, pa opet posao… pa tako u krug, do sedam sati…
Onda lagani tuš, pa dodatno mackanje, fen, pinceta, glasna muzika, vesti na netu, kafa na terasi, još deset minuta organizacije sopstvenih misli, peglanje, provera sadržaja u torbi, kreći, kreći, kreći…
Lift, auto, posao…
Moje jutro, moj mir, moja stara ja… Dobro jutro!
Ja sada…
Sat zvoni u pola sedam.
Čini mi se da sam već ustala.
Uspela sam i da se umijem, i da se našminkam, i da namestim kosu, i da zakačim minđuše.
Onda doručak. Za mene, za njega, za sve…ali prvo med za dobro jutro i još jedan dvesta na sat dan.
A tek je „petnaest do”…
Budim svoje dečake, kačim se na Fejs, uključujem TV, slušam vesti i pravim beleške, noša, oblačenje, doručak, provera ranca za vrtić, računi za plaćanje…đubre iz kante veži i ponesi, obuj mu cipelice, jaknu obuci, i svoju, i pametna sam što torbu prepakujem veče pre… navlačim baletanke, stavljam cvikere, izlazimo…
Trk do vrtića, skidaj patike, obuj patofne, nema plakanja, hajde požuri, znam da možeš sam, ali mama će brže da ti spakuje stvari u komodu…
Ćao, otišla, istrčavam do stanice, prevoz hop-hop, sedam, isključujem se… Jutarnje resetovanje, tačno u sedam, prolazno vreme odlično…
Ulazim u firmu. Kakvo, bre, dobro jutro, dan je odavno počeo!
Slični članci koji vas mogu zanimati:
Najnoviji tekstovi iz kategorije: ŽENSKE PRIČE
Razmišljala sam: šta je to u meni što pokreće ljude da plaču?
Moja prijateljica je izdala knjigu i kada sam je pozvala da joj čestitam kroz suze je govorila: "Bila sam skroz ok, a rasplakala sam se čim sam ugledala tvoje ime...
Izvini drugarice što sam rodila dete
Pišem tebi koja si mi i dalje draga, a koja si me otpisala onog trenutka kad sam postala mama: Draga moja, Izvini što ti više nisam zanimljiva mada sam i dalje...
Priče u prolazu: Šta je nama naša borba donela?
Piše: Ivana Mićić, Mama zašto U jednom malom primorskom mestu na Jadranu postoji grafit na kome piše: „Neću žvaku, hoću kusur.“ Deluje istinito ali ipak je laž. Grafit su...
Za promenu, probaj sa pohvalom
Za promenu, probaj sa pohvalom. Nije istina da "se kvari ko se hvali". Istina je da nas samokritika sve više sateruje u ćošak, a pohvala otvara naše vidike za sve...
Nema komentara.