Ako roditelji stalno popuštaju, tinejdžer mora da se otisne u očajničku potragu za nekim ponašanjem koje će izazvati reakciju, a konflikt će eskalirati sve dok roditelji ne zauzmu čvrst stav ili deca ne spale kuću.
Foto: Unsplash
Robin: I da se protiv njih bore, makar malo. Vidiš, u ovoj tački, ličnosti tinejdžera nisu obavezno dobro dermisane, pa im je teško da budu stvarno nezavisni na pozitivan način. U izvesnoj meri moraju o sebi da uče na fundamentalno negativan način. Bar u početku.
Džon: Tako da mogu da steknu nezavisnost ne radeći ono što roditelji žele ili radeći ono što roditelji ne žele, pre nego radeći ono što oni sami žele.
Robin: Na početku, u svakom slučaju. Zato tinejdžeru ne mora biti jasno šta stvarno želi, i kakva je osoba. Nema jasno osećanje identiteta. Osim toga, mišići se ne razvijaju opuštanjem ili kada se ide linijom manjeg otpora zar ne? Mora se boriti protiv nečeg – dizanjem teških tegova, guranjem prepreke. Isto je sa snagom volje, snagom karaktera, samopouzdanjem.
Džon: Dakle, potrebno im je nešto što će gurati da bi postali nezavisniji. Možda zbog toga svi tinejdžerski revolucionari stalno govore o „važnosti borbe”. To im pomaže da odrastu.
Robin: To je bilo nevaljalo! Dakle, ako roditelji mogu da prihvate da je deci potrebna borba, oni će čvrsto držati položaje, dajući im nešto čemu će se odupirati. Naravno, roditelji treba povremeno da prilagođavaju granice zato što je deci u toku procesa odrastanja i osamostaljivanja poželjno dati više prostora. Isto tako je važno da se roditelji ne izgube u detaljima borbe, da ne misle da su rasprave obavezno razrešive u svakom trenutku, ili da ne postanu anksiozni misleći da rade nešto pogrešno te da očajnički pokušavaju da to „isprave”. Ako se ipak prilagode zahtevima mladih, pokušavajući da im udovolje, da ih usreće, ne samo da će im se činiti da greše i da nisu na visini zadatka, već će to zaista i biti pogrešna reakcija roditelja. Suština i jeste u tome da tinejdžer traži nešto protiv čega će se boriti. Dakle, ako roditelji stalno popuštaju, tinejdžer mora da se otisne u očajničku potragu za nekim ponašanjem koje će izazvati reakciju, a konflikt će eskalirati sve dok roditelji ne zauzmu čvrst stav ili deca ne spale kuću.
Džon: Fascinantno je shvatiti da treba da se povučeš i shvatiš razlog za takvo ponašanje, umesto da se upuštaš u detalje svakog neslaganja. A šta je sa kućnim pravilima o “oblačenju”?
Robin: Pa, neki roditelji odluče da deci daju više slobode, a neki manje. Međutim, bilo bi izrazito loše po tinejdžere ako roditelji ne bi napravili nikakva pravila, ili, pak, ako zahtevaju da se deca oblače baš kao oni. To je baš zabavno zato što se negde pred početak puberteta deca lako postide, na dodeli školskih nagrada ili na sportskom danu, ako roditelji nisu formalno i konformistički obučeni. Sećam se da mi je moja ćerka gunđala zato što sam nosio kravatu sa tri pruge a ne sa dve. Ali u trenutku kad dođe adolescencija, deca obožavaju da roditelje dovode u nepriliku oblačeći se što otkačenije.
Džon: Dakle, da bi pomogli tinejdžerima, roditelji treba da se drže svojeg.
Robin: Da. Moraju da postoje orijentiri prema kojima deca mogu da se odrede i odmere, uzimajući ono što im se dopada a odbacujući sve što ne žele. I, naravno, prvo što se traži od orijentira jeste da se zna gde je.
Džon: Dakle, roditelji treba jasno da izražavaju svoje poglede i da im ne smeta ako se deca ne slažu; da zaista prihvate da se deca uglavnom neće slagati i da će ih verovatno smatrati za tiranine i fašističke ludake.
Robin: Baš tako. Ako roditelji mogu da prihvate ovu ulogu a da pritom, uživaju u sopstvenom životu, verovatno neće uopšte imati „tinejdžerski” problem. Studije običnih porodica su pokazale da oko 85 % tinejdžera voli svoje roditelje i poštuje ih i dobro se slaže s njima. Njihovo živahno istraživačko ponašanje ti roditelji uopšte ne vide kao „problem”.
Džon: Pa, da nisi ti onda možda previše naglasio pitanje „borbe”?
Robin: Mislim da treba uveriti sve roditelje da je određeno sukobljavanje sasvim normalno, zato što je ono uvek iznenađujuće. Većina ljudi ponekad sumnja da se ispravno ponaša ako ima čvrst stav. Čak i oni roditelji koji su pod uticajem preovlađujućih ideja o slobodnom ponašanju, mogu se ubediti da budu čvršći ako shvate da je nekakav konflikt apsolutno potreban.
Odlomak iz knjige:
Kako preživeti svoju porodicu
Džon Kliz, Robin Skiner
Odiseja, 2014.
Izvor: Detinjarije.com
Slični članci koji vas mogu zanimati:
Najnoviji tekstovi iz kategorije: REČ STRUČNJAKA
Blagostanje je neobjašnjiv osećaj ali ga prepoznate kad ga vidite – Erih From
Na pitanje šta smatra mentalnim zdravljem, From je odgovorio: "Ono što ja smatram mentalnim zdravljem bojim se da se razlikuje od onoga što mnogi drugi psihijatri ili psiholozi misle da...
Danijela Budiša Ubović: Psihološka zavisnost od roditelja – snažno osećanje dužnosti drži decu uz roditelje
Psihološka zavisnost od roditelja u velikoj meri može uticati na donošenje odluka u životu pojedinca koji bi trebalo da živi svoj život i oblikuje ga kako misli da treba pa...
Dr Vladimir Đurić: Niko ne može sve, a i da može – džaba mu ako ga to košta mentalnog zdravlja
O mentalnom zdravlju, zdravom odnosu prema sebi i važnosti očuvanja dobre energije kao i prvim simptomima 'pregorevanja', dr Vladimir Đurić, doktor medicine, specijalista psihijatrije, edukant psihoterapije - rekao je sledeće:...
Danijela Budiša-Ubović: ‘Radovi u toku’ – značajna faza u procesu samospoznaje
Svaki pojedinac prolazi kroz sopstvene faze i procese samospoznaje - kao jednog značajnog puta do svoje prave prirode, do spoznaje svojih osećanja i načina na koji ćemo se sa njima...
Nema komentara.