Umesto da kopamo po prošlosti u potrazi za “istinitim ali beskorisnim” informacijama, rešenja problema treba da tražimo u izuzecima i svetlim tačkama, poručuju autori knjige “Preokret”
„Škola je smaranje”, izjavio je Bobi, učenik prvog razreda gimnazije kad se pojavio na prvoj seansi kod svog školskog savetnika. Džon Marfi, savetnik, bio je prilično začuden što se Bobi uopšte pojavio.
Nekoliko profesora već ga je slalo kod savetnika jer ih je često ljutilo njegovo ponašanje. Uvek je kasnio, retko radio zadatke, remetio je nastavu, a nekada je i glasno pretio drugoj deci, jureći drugove po hodnicima.
I Bobijev porodični život bio je haotičan. Smeštali su ga u pojedine usvojiteljske porodice i izbacivali iz njih, a boravio je i u nekim institucijama za decu s poremećajima ponašanja. Njegov otac i on bili su na listi čekanja za porodično savetovanje. Lokaina služba socijalnog staranja u Kovingtonu u Kentakiju imala je čitav dosije o Bobiju. U vreme kad se pojavio kod Marfija pretilo mu je smeštanje u novu specijalnu ustanovu zbog problema koje je imao u školi.
Poboljšanje je bilo tako vidno da je socijalna služba prestala da navaljuje da ga smesti u popravni dom. Sve je to bila posledica nekoliko sati uspešnih razgovora sa savetnikom. Šta se zapravo dogadalo tokom tih razgovora?
Marfi je u tim okolnostima bio skoro bespomoćan. Nije imao nikakvih mogućnosti da poboljša njegovu porodičnu situaciju, a i vreme je radilo protiv njega – mogao je za Bobija da odvoji samo po jedan sat, a i to s vremena na vreme. Nije nikako mogao da ga nagradi ako učini nešto dobro, niti da ga kazni ako se loše ponaša. (No nikakve kazne ne bi ni vredele. Bobi bi obično već do podneva stigao u upravnikovu kancelariju zbog raznih ispada, ali se njegovo ponašanje nikada nije menjalo.)
Praveći se da nije čuo Bobijev komentar o školi, koja ga smara, Marfi je započeo razgovor i postavio mu niz neobičnih pitanja. Tako je započeo prvi od niza razgovora vodenih između njih dvojice.
Posle tri meseca mogla se uočiti drastična promena. Broj Bobijevih kaznenih odlazaka kod upravnika škole smanjio se za 80 odsto. Bobi nije baš postao uzoran đak, ali je poboljšanje bilo tako vidno da je socijalna služba prestala da navaljuje da ga smesti u popravni dom. Bobi, koji je do tada stalno sve vređao, znatno je smanjio broj napada na drugove. Sve je to bila posledica nekoliko sati uspešnih razgovora sa savetnikom. Šta se zapravo dogadalo tokom tih razgovora?
Slični članci koji vas mogu zanimati:
Najnoviji tekstovi iz kategorije: REČ STRUČNJAKA
“Sve sam podredila detetu, nemam vremena ni da se istuširam”
Varijante Nemam vremena ni da se istuširam. Ja nisam bitna… Ništa mi nije teško da uradim za dete. Primeri: Mami troipogodišnje Iskre došla je kuma na kafu. Međutim, Iskra insistira...
Dete histeriše u prodavnici da mu se nešto kupi
Opšte mesto: dete plače i viče nasred prodavnice, roditelj u panici gubi kontrolu, okolina negoduje, poneko i cokće. Kako se nositi sa ovom situacijom – objašnjava porodična savetnica Nina Hofman....
Kako pomoći deci da savladaju čitanje: Logoped objašnjava metode i da li je uvek potreban stručnjak
Čitanje i pisanje osnovne su veštine neophodne za celokupan uspeh u životu. Zato i ne čudi što se roditelji najčešće pitaju kako naučiti dete da čita, a ovaj problem posebno...
Zapostavljeno dete: Ja sam previše
Alternativni nazivi: Komunikator ili Oralna tema Ovo je rana tema, koja nastaje kada emocionalne potrebe deteta u periodu između prvih nekoliko meseci i druge godine života nisu zadovoljene. Pošto je...
Nema komentara.