Već smo pisali o tome kako se boriti s dečjom pobunom pri deljenju igračaka s drugom decom, ali mnogi roditelji se pitaju rade li nešto pogrešno u vaspitanju ili je dete jednostavno takvo.
Istraživače na Stanfordu mučilo je isto pitanje, rađaju li se deca kao cicije?
U istraživanju su proučavali decu od jedne i dve godine. Deca je trebalo da se dobacuju loptom i razgovaraju nekoliko minuta. Zatim je istraživač ispustio predmet kako bi video hoće li mu deca pomoći.
Drugi deo istraživanja bio je sačinjen od odvojene igre dece, svakog deteta sa svojom loptom, ali su pokušali da podstiču komunikaciju dva deteta. Istraživač je tada opet ispustio predmet sa stola da vidi hoće li deca da priskoče u pomoć.
Dokazano je kako deca koja su se zajedno igrala loptom imaju tri puta veću verovatnoću da pomognu istraživaču da podigne predmet koji mu je ispao.
Time je dokazano kako nesebično ponašanje zapravo dolazi kao rezultat uzajamnih odnosa, čak i onih koji traju vrlo kratko. Deca zbog toga moraju imati oslonac u vaspitanju i druženju s drugom decom kako bi razvila osećaj nesebičnosti.
Izvor: Index.hr
