Raspust je u zaletu. Svi koji su uspeli da se probiju kroz zamke i zasede prosvetnog sistema, raspušteni su do poslednjeg daha. Škola im se čini kao daleki, skoro sasvim zaboravljeni san, a septembar deluje dalje od sazvežđa u kom je planeta na kojoj je negde i njihova škola… Lokacija je do daljnjeg izbrisana iz svih sećanja…sem školskog dvorišta, naravno.
Za raspust ti u šerpici ostave dve punjene paprike, a ti ih baciš, pa se u dvorištu najedeš čipsa i sladoleda. Sladoled se, kad je raspust, jede svako malo, zbog čega u kući nema sitniša ni za seme.
Kada je raspust, ide se na bazene, tamo se gluvi od piske i dreke, a kući se vraćaš reš crven i očiju peckavih od hlora.
Raspust miriše na sunce i napolje.
Raspust nema kraja, sve do onog poslednjeg dana pred školu koji izgleda nestvarno i lažno. Tada na stolu već mirišu nove knjige i lepe se nalepnice na sveske, ali to izgleda kao da se radi za nekog drugog, jer raspust i dalje izgleda stvarnije od sutrašnjeg dana. To je raspust s one njegove bolje, prave strane, one jedine koja se gleda kada si objekat raspusta.
Ovako izgleda letnji raspust bez TV-a i kompjutera
Svratište »Kod dva-tri mladunca«
Ali, ima i njegova druga strana, strana odraslih, roditelja raspuštenih bića:
Raspust je kada konačno i već jednom završe taj razred.
Raspust je kad ne moraš u uveče iz malog mozga da izvlačiš zaboravljeno znanje, ne bi li u poslednjem trenutku ubrzao pisanje domaćeg zadatka koji se upravo pred spavanje pojavio iz sećanja školoobaveznog mladunca.
Raspust je kad bog otac ne može da ih ulovi, ni gde su, ni s kim su, ni kad će da se vrate, ni što se na telefon ne javljaju, a račun za telefon uporno raste.
Kad ne možeš da ih sateraš u krevet do jutra, to je raspust.
Raspust je kad ti kuća postane kao glavni gradski trg u vreme opštenarodnog slavlja i veselja. Svi su sami od sebe pozvani, malo njih poznaješ, a kad će da se raziđu – ni oni ne znaju.
Raspust je kad ti skuvaš i ostaviš im, a oni ko zna šta i kada jedu.
Raspust je…bolje ne…dok traje…a traje, kraja mu nema, iako je tek počeo. I sve se tešiš: „Nek’ uživaju dok mogu!“
Odlomak iz knjige “Od reči do reči” Jelice Greganović (Laguna, 2013.)
Nemam planova za svoju decu ovog leta
Pročitajte još i: Draga deco, treba da vam bude dosadno
Slični članci koji vas mogu zanimati:
Najnoviji tekstovi iz kategorije: RODITELJSTVO
Da li će plakanje istraumirati moje dete?
Kako da znam da li će plakanje istraumirati moje dete i koji su to događaji i situacije koje na moje dete mogu ostaviti trajne (negativne) posledice - pitanja su koja...
Jovana Papan: Postoje dečija ponašanja koja slobodno možete ignorisati
Okupili su 100 britanskih roditelja i ispitivali ih o njihovom roditeljstvu. Oko polovine njih se izjasnilo kao “nežni roditelji”, od toga su 84% bile bele, visoko obrazovane žene. Šta ovaj...
Deca influensera: Kako je detinjstvo postalo najskuplji sadržaj
Komercijalizacija dece na internetu postala je uobičajena pojava od Amerike do Rusije. Zakonske regulative širom sveta kasne za ovim društvenim fenomenom, pa mnogi roditelji prelaze granice u eksponiranju svoje dece...
Letovanje sa bebom – 5 saveta za roditelje
Letovanje sa bebom ne mora biti stresno ako dobro isplanirate sve detalje. Kada se pripremate za letovanje, veoma je važno koju ćete destinaciju odabrati, šta ćete poneti, čime ćete putovati......
Nema komentara.