razvod se često ne može izbeći, i jedino što roditelji mogu da pokušaju jeste da tu traumu dete iskusi u što blažoj formi. Kako to postići?
Da li sam ja kriv/a?
Jedan od čestih scenarija je onaj u kojem dete, pogrešno, preuzima na sebe odgovornost i smatra da je samo krivo za razvod. Ono misli da je razlog zbog kojeg je jedan od roditelja napustio bračnu zajednicu to što nije bilo dovoljno dobro, ili jednostavno nije zavredelo njegovu ljubav. Ovakav scenario se teško može unapred izbeći, smatra dr. Milivojević: „Može se samo proveriti da li dete oseća nekakvu krivicu. Sa detetom treba razgovarati i treba ga direktno pitati da li ono misli da je krivo. Ako se dete oseća krivim, to znači da misli da je odgovorno za razvod. Deca sebe okrivljuju, bilo zbog nečega što misle da su uradila, bilo zbog nečega što misle da nisu uradila, a moglo je da zadrži roditelje. Ne samo da nekada deca misle da su ona odgovorna za razvod svojih roditelja, već je veoma često da misle da imaju moć da ih privuku da ponovo žive zajedno. U tom slučaju, dete se pretvara u nekog malog medijatora ili porodičnog terapeuta koji, možda zajedno sa bakom, pokušava da pomiri roditelje. Nekada ga jedan od roditelja u tome podstiče, jer pokušava da emocionalnim iznuđivanjem preko deteta i detetove nesrećne budućnosti utiče na to da se ponovo živi zajedno. Ako je stvar odlučena, detetu treba jasno reći da mama i tata više nikada neće živeti zajedno, da ono nema nikavku moć da to promeni i da se jednostavno pomiri sa tom činjenicom, da je prihvati.“
Kad roditelji podetinje
Razvod je situacija u kojoj često mnogo toga što je godinama potiskivano ili prećutkivano izbija na videlo, i često je dete svedok mnogim ružnim svađama, nanošenju uvreda, prebacivanju krivice, pa i manipulisanju samim detetom, i bivšim supružnikom pomoću deteta. „Svi mi imamo dete u sebi, bez obzira na to koliko smo odrasli. U razvodima proradi upravo ovo dete, i ljudi podetinje, toliko postanu ostrašćeni oko toga ko je koga iskoristio, prevario, ko je kriv, da u toj strasti ne samo da ne vode računa o detetu, već ga uključuju kao vojnika na svojoj strani,“ primećuje dr. Milivojević.
„Grešaka ima puno. Od toga da se sve svaljuje na onog drugog roditelja i da se od deteta traži da se opredeli da prezre i zamrzi roditelja „izdajicu“, pa do toga da se roditelj koji je otišao idealizuje.”
Na žalost, baš u trenucima u kojim je delikatan i promišljen odnos roditelja prema detetu najvažniji, najviše se ogrešuje o dete, usled nedostatka takta, obzira, ili velikog stresa: „Grešaka ima puno. Od toga da se sve svaljuje na onog drugog roditelja i da se od deteta traži da se opredeli da prezre i zamrzi roditelja „izdajicu“, pa do toga da se roditelj koji je otišao idealizuje. Imao sam slučaj žene koja se trudila da sin ima dobar odnos sa ocem koji je otišao, a koji je podetinjio zbog krize srednjeg doba i zaljubljenosti u novu partnerku. To je rezultiralo time da je on obećavao sinu da će doći, pa ne dođe, da će mu kupiti bicikl, pa ne kupi, itd. Sin ga je čekao i šta je mislio, nego – Ja sam totalno bezvredan, jer moj divni tata nema vremena za mene. Kada se majka odlučila da tatino neodgovorno ponašanje definiše kao tatin problem, a ne sinovljev, sin je procvetao i ponovo zasijao, iako nije više mislio da mu je tata sjajan. Pre par godina Psihopolis je objavio odličnu knjigu „Razvod – a šta sa decom?“ engleske autorke Džuli Lin-Evans koja roditeljima mnogo može pomoći oko ove teme, ali izgleda da je ljude sramota da ovu knjigu kupuju, iako je broj razvoda visok, a naši ljudi u principu vode računa o deci.“
Slični članci koji vas mogu zanimati:
Najnoviji tekstovi iz kategorije: REČ STRUČNJAKA
Dr Biljana Pirgić, dečiji psihijatar: U vaspitavanju deteta važni trud, zainteresovanost i pažnja majke
O tome je govorila dr Biljana Pirgić, dečiji psihijatar: "Kad pričamo o tome šta deci treba i kako ih treba podizati jako je važno da razgraničimo šta su potrebe, a...
Dr Ramani Durvasula: Mentalno zdravlje se meri fleksibilnošću psihe
Dr Ramani Durvasula je licencirani klinički psiholog i profesor psihologije, govorila je o mentalnom zdravlju i značenju fleksibilnosti naše psihe - kako se prepoznaje, zašto je važna i na koji...
Pedagog Snežana Golić: Kad bi meni dali da osnujem školu…
Škola koja se mnogo čudi znanju i ponašanju svojih đaka, koju nervira to što su deca deca, ne može biti dobra škola. Deca koja nemaju sreće sa porodicom, morala bi...
Treba li deca da se takmiče?
Piše: Ljubiša Jovanović, najpoznatiji srpski flautista i redovni profesor Fakulteta muzičkih umetnosti u Beogradu Poslednjih nekoliko godina svedoci smo trenda porasta broja takmičenja mladih muzičara. U svakom gradu, svakoj opštini,...
Gadi mi se vec od price otac napustio porodicu.Valjda niko ne bi otisao da mu je dobro.I zena kada napusti kucu,zna se da je nesto primoralo.Zasto onda kriviti muskarce i oni su pobegli od necega.Kako zena da ga natera da je on voli.Zena je,tamo gde je srce i nema ni jedna pravo na njega bez njegove saglasnosti.