Možda postoji još neka ovako zahvalna biljčica koja se „u sve meša“ ali ne verujem da postoji biljka koja se lakše gaji i uzvraća obiljem plodova. Čak i kad niste u prilici da je uzgajate, njena skromna cena treba da bude podstrek za uvođenje na svakodnevnu trpezu, barem u jesenjim i zimskim mesecima koji su pred nama.
Piše: Jasmina Jovanović
Do nedavno, bundeva se nije preterano cenila u ishrani i uglavnom smo je ili koristili za pite ili pekli u rerni. U južnim krajevima Srbije gajena je, čak, isključivo za hranjenje stoke. Ali, i kad nismo cenili, ili nismo sasvim poznavali njenu hranljivost, njene semenke su nam bile zanimljive. Naravno, semenke su oduvek bile poznate kao zanimacija za zube, čuvene ukusne grickalice, a tek kasnijim istraživanjima proglašene su i za veoma zdrave. Nekada su tokom zime, kada u domovima nije bilo ovoliko raznih ekrana i tehnologije da okupiraju čoveka i ukradu mu vreme, čitave seoske porodice uz razgovor i smeh, kada se završe svi poljski poslovi, sedele do kasno u noć i ljuštile semenke bundeve da bi od njih dobili ulje za sopstvenu upotrebu ili ih tako očišćene prodavali zemljoradničkim zadrugama.
Bundeva je u našem narodu sveprisutna od davnina, kao hrana i kao simbol – na Vukovoj trpezi, po rečima Mirka Bogićevića, zvali su je i buča, dulek, dublek, haluša, misirača, ludaja, ludara, triganica, debelica, debeljača. U narodnim poslovicama se često koristi baš ona da slikovito opiše različite situacije: pukla tikva, duvaju u istu tikvu, tikva bez korena, pokondirena tikva, ko s đavolom tikve sadi…
Čak je i srpskoj književnosti pokupila slavu, kao Sterijina Pokondirena tikva i u kultnom delu Dragoslava Mihajlovića Kad su cvetale tikve.
Amerikanka u Evropi
Bundeva (Cucurbita pepo L. – Cucurbitaceae) je jednogodišnja, zeljasta biljka. Vodi poreklo, kao i ostale vrste tikvi, iz Centralne Amerike i donesena je u Evropu u XVI veku (u Peruu i Meksiku, arheolozi su pronašli dokaze o kulturi njenog gajenja stare 4000 godina). Gaji se radi ploda koji može biti težak i preko 10 kg (nisu retki primerci mase od 50 i više kilograma) i semena iz kojeg se, hladnim postupkom, cedi ulje. U Srbiji, više je zastupljena kao pridruženi usev kukuruzu sa kojim se lepo slaže, u poljoprivrednom smislu.
Bundeva spada u takozvano zimsko povrće, jer se bere u kasnu jesen i može veoma dugo da se čuva. Važno je da je ubrana zrela, a to ćemo prepoznati po njenoj čvrstoj kori bež-bele ili narandžaste boje. Tikve spadaju među najstarije gajene biljke.
Postoje brojne vrste tikvi i bundeva, pa tako i različiti nazivi. Pored domaće žute i one crne „stočne“, na pijacama ćete pronaći i japansku hokaido bundevu, koja je veoma slatkog ukusa, kao i muskatnu bundevu. Iako im se ukusi potpuno razlikuju, tikvina bliska rođaka je i lubenica, i smatra se povrćem, ali je mi zbog njene slasti zovemo voćem.
Postoji čak i posebna vrsta tikve, tzv. lufa, koja se koristi kao sunđer za kupanje i masažu tela tako što se njeno sunđerasto meso očisti od semenki i osuši.
Ima i svoj praznik
U čast ove biljke, u Kikindi se već 23 godine zaredom održava manifestacija Dani ludaje. Do sada su dve najveće bundeve, od 254 i 236 kilograma proizveli učenici Poljoprivredne škole u Futogu. Najduža tikva se protegla na 250 centimetara; u takmičenju najdužih vrgova (vrsta tikve) pobedila je ona od 101 metra, a za Ginisa je svakako i stometarska pita savijača ispečena u tepsiji na spratove, za koju je upotrebljeno 250 kilograma kora za pitu, 320 kilograma rendane ludaje, oko 120 kilograma šećera, četiri kilograma cimeta i više od 100 litara ulja.
I hrana i simbol
U Americi, bundeva je više od hrane. Dva nacionalna praznika Amerikanci ne mogu da zamisle bez bundeve kao dekorativnog, ukusnog i simboličnog elementa. Dan zahvalnosti koji doseljenici proslavljaju kao sećanje na bezbedan dolazak na Novi kontinent i zahvalnost za uspešnu žetvu, nezamisliv je bez ćurke i pite od bundeve.
Čak i pre dolaska doseljenika, bundeva je bila omiljena i zastupljena u ishrani američkih domorodaca. Poznajući sve njene blagodeti, Indijanci su je još pre dolaska Evropljana gajili i skladištili za zimu.
Još jedan dan nezamisliv bez dekoracija od bundeve je svakako i Noć veštica. Kao sećanje na svoje pretke koji su gajili repu, i na ovaj dan, 31. oktobra, je dubili i punili upaljenim svećama da oteraju zle duhove, irski doseljenici su u novoj zemlji to radili sa bundevom. Naime, u Americi je bundeva rađala bolje od repe. Tog dana bundeva prestaje da bude samo hrana i igra svoju najdramatičniju ulogu – izdubljena sa izrezanim očima, ustima i nosem, sasvim se uklapa u horor atmosferu Noći veštica.
I lepota, i hranljivost
U prehrambenoj industriji, bundeva se koristi zbog svoje lepe boje i nutritivnog sastava kao dodatak raznim sosovima, i posebno sokovima, kao veoma jeftina sirovina. Neočekivano, ali istinito je i da je glavni sastojak soka od breskve, kajsije, dunje, jabuke, jer njen blagi ukus ide uz sve ukuse voća.
U zdravstvenom smislu, bundeva je prava riznica. Od belančevina, ugljenih hidrata i mnoštva minerala, značajno je navesti i čitavu abecedu vitamina koje poseduje. Primećeno je da blagotvorno deluje kod problema sa prostatom, pomaže u mršavljenju usled svoje niske kalorične vrednosti, ublažava simptome menopauze, smanjuje holesterol, štiti od nastanka dijabetesa i kancerogenih ćelija, a svakako i popravlja raspoloženje usled bogatstva vitaminima B grupe.
Važno je znati da bundeva najmanje hranljivost gubi pečenjem i kuvanjem na pari, dok kuvanjem u vodi gubi svoje dragocene sastojke. Dobro je koristiti je odmah nakon termičke obrade, ili je odmah ohladiti i staviti u frižider, jer stajanjem na vazduhu dobija braonkastu boju i gubi hranljivost. Bundeva dobro podnosi i zamrzavanje, kako sirova, tako i termički obrađena.
Ko stvorena za bebin tanjirić
U ishrani beba, uvodi se kao jedna od prvih namirnica, jer je zanemarljiva verovatnoća da izazove alergiju ili tegobe u varenju. Može se uključiti u ishranu već sa bebinih navršenih 6 meseci.
Za početak, bebi se daje na pari kuvana i izgnječena pulpa, koja se kasnije meša sa drugim povrćem i mesom. Takođe, bundevu možete peći i u rerni u komadima i onda gnječiti u pire.
Nova zvezda kulinarstva
U ekspanziji zdrave ishrane, i tikva se vratila u kuhinje svetskih zvezda gastronomije. Svakodnevno se smišljaju nova jela od bundeve, na jelovniku svetskih restorana sve pršti od maštovitosti na temu bundeva na nemoguće načine. Mese se hlebovi od bundeve s orasima, kukuruzom, začinima; pravi se mus sa rumom, kolači sa đumbirom, meša se sa sirom, pravi se milkšejk od soka bundeve i jabuke, čak se i praline od nje prave, i tako u nedogled. Kraljica jeseni je već odavno prestala da bude sirotinjska hrana i postala je neprikosnovena kraljica jelovnika najotmenijih lokala na Zapadu, pa i kod nas.
Zbog svoje neutralnosti, bundeva se slaže sa raznim začinima: solju, šećerom, vanilom, cimetom, indijskim oraščićem, karanfilićem, žalfijom, majčinom dušicom, korijanderom, šafranom, peršunom, mirođijom, biberom, kurkumom, belim i crnim lukom, karijem, đumbirom, čilijem, ali dobre kombinacije pravi i sa namirnicama: jabukom, šljivom, sirom, pečurkama, svim vrstama mesa, pirinčem.
Svi je vole na svoj način
Najčešće je u ponudi krem čorba od bundeve, ali otkako su ljudi u svakom delu sveta uvideli koliko kulinarskih mogućnosti pruža ovaj blagotvorni plod, smišljaju se razne pikanterije, pa tako Irci peku hleb, Kinezi prave rižoto, Australijanci hleb s puterom od semenki bundeve, Danci čorbu, dok u Italiji prave čak i marmeladu, lazanje i fil za špagete; marokanska supa je specijalitet, argentinska karbonada služi se u kori bundeve, Turci vole slatku alvu od tikve, a Amerikanci, osim tradicionalne bundevare, spremaju i hleb s posebnim filom. S obzirom na mogućnosti koje pruža, prava je šteta što je kod nas još uvek najzastupljenija pečena u rerni i kao pita.
U kulinarstvu se posebno vrednuje ulje od semena tikve. Ono je potpuno pomračilo slavu maslinovog ulja i po svom posebnom ukusu i crnoj boji razlikuje se od svih drugih ulja. Dobija se hladnim procesom i veoma je skupo, pa ga treba koristiti za salate ili za specijalitete.
Možda postoji još neka ovako zahvalna biljčica koja se „u sve meša“ ali ne verujem da postoji biljka koja se lakše gaji i uzvraća obiljem plodova. Čak i kad niste u prilici da je uzgajate, njena skromna cena treba da bude podstrek za uvođenje na svakodnevnu trpezu, barem u jesenjim i zimskim mesecima koji su pred nama.
Sve se jede, pa i cvet!
Možda niste znali da se i cvet bundeve jede! Može se pohovati, puniti sirom, šunkom, kuvanim jajima, a cenjene su i salate sa cvetom bundeve.
Važno je da bude sveže ubran, opran i dobro oceđen. Beru se samo muški cvetovi – ženski sadrže mali plod bundeve ispod krunice. Pošto se cvetovi brzo zatvaraju posle branja, ovo jelo je mali luksuz rezervisan za one koji mogu doći do sveže obranih cvetova. U frižideru ih čuvajte u zatvorenoj posudi do pripreme.
Slični članci koji vas mogu zanimati:
Najnoviji tekstovi iz kategorije: KULTURA ISHRANE
Prijavite se za novi besplatan vebinar “Šta nam jedu deca?”
Portal Detinjarije već 10 godina aktivno se bavi promocijom zdravije ishrane dece, a kroz časopis i radionice Kuvajmo s decom, sa našim gastro urednikom Nenadom Gladićem – Lepim Brkom, podstičemo...
Prijavite se za besplatan vebinar “Šta nam jedu deca?”
Portal Detinjarije već 10 godina aktivno se bavi promocijom zdravije ishrane dece, a kroz časopis i radionice Kuvajmo s decom, sa našim gastro urednikom Nenadom Gladićem - Lepim Brkom, podstičemo...
Kako smo u našoj kući rešili problem probirljivosti u jelu
Piše: Željka Kurjački Stanić, psiholog i psihoterapeut Pre nego što sam dobila decu, naravno, imala sam samopouzdanje i roditeljsko umeće i mudrost jer sam kao psiholog i kao neko ko...
Dr Perišić: Pileća džigerica zdrava za decu, ostale pune teških metala
Pojedini nutricionisti pileću džigericu nazivaju čak i otrovom zbog visokog sadržaj holesterola i masti, dok oni starijeg kova tvrde da je odlična za krvnu sliku i da je treba davati...
Nema komentara.