Nažalost, nije retkost da roditelji ostave dete, pa usled toga mora da interveniše Centar za socijalni rad, a u nekim slučajevima dete ostaje u nadležnim državnim institucijama. Takođe, postoje i zatvorske kazne za roditelje koji zanemare decu!
Danas je sve šokirala vest o četvorogodišnjem mališanu kojeg je vozač autobusa na liniji 35L pronašao kako spava na sedištu praznog autobusa na okretnici. Roditelja nije bilo nigde na vidiku. Kasnije je utvrđeno da su roditelji pronađeni, kao i da je majka bila u „vidno alkoholisanom stanju“, a da je prethodno prijavila policiji da je izgubila dete.
Sistem socijalne zaštite, nažalost, ne raspolaže preciznim podacima o tome koliko dece godišnje roditelji ostave na ulici ili na vratima domova za decu bez roditeljskog staranja, ali Centri za socijalni rad, kao organi starateljstva, pokreću i po nekoliko stotina postupka za lišenje roditeljskog prava godišnje. Stručnjaci objašnjavaju da se u izuzetno retkim slučajevima roditelji lišavaju svog biološkog prava da gaje dete – ovoj odluci centara za socijalni rad najčešće prethodi teška patologija u porodici – zlostavljanje i zanemarivanje deteta ili teška fizička ili psihička bolest roditelja.
Na pitanje kakve sankcije trpe roditelji koji ostave svoju decu na ulici, saradnici u Ministarstvu odgovaraju:
„Roditelj koji je napustio dete grubo zanemaruje dužnosti, što predstavlja jedan od razloga za lišenje roditeljskog prava u potpunosti, a predstavlja i krivično delo napuštanje i zlostavljanje maloletnog lica iz člana 193. Krivičnog zakonika („Sl. glasnik RS“, br. 85/2005, 88/2005 – ispr., 107/2005 – ispr., 72/2009, 111/2009, 121/2012, 104/2013, 108/2014 i 94/2016). Članom ovog zakona predviđeno je da se roditelj, usvojilac, staralac ili druga osoba koja grubim zanemarivanjem svoje dužnosti zbrinjavanja i vaspitavanja zapusti ili napusti maloletno lice o kojem je dužna da se stara, kazni zatvorom do tri godine.
Zapuštanje i zlostavljanje maloletnog lica u zakonu – Član 193:
(1) Roditelj, usvojilac, staralac ili drugo lice koje grubim zanemarivanjem svoje dužnosti zbrinjavanja i vaspitavanja zapusti maloletno lice o kojem je dužno da se stara, kazniće se zatvorom do tri godine.
(2) Roditelj, usvojilac, staralac ili drugo lice koje zlostavlja maloletno lice ili ga prinuđava na preteran rad ili rad koji ne odgovara uzrastu maloletnog lica ili na prosjačenje ili ga iz koristoljublja navodi na vršenje drugih radnji koje su štetne za njegov razvoj, kazniće se zatvorom od tri meseca do pet godina.
Na pitanje kakva je budućnost dece koju roditelji ostave u kartonskoj kutiji pored kontejnera, u parku ili na nečijem pragu, stručnjaci Ministarstva za rad, zapošljavanje, boračka i socijalna pitanja objašnjavaju da se deca koja su napuštena od strane roditelja smatraju decom bez roditeljskog staranja i da ih zbrinjava centar za socijalni rad na teritoriji na kojoj su deca zatečena.
„Centar za socijalni rad preduzima sve mere neodložne intervencije koje se odnose na proveru zdravstvenog stanja deteta i potrebnu zdravstvenu zaštitu, obezbeđenje bezbednog i sigurnog okruženja, kao i starateljsku zaštitu. Centar je dužan da u svakom konkretnom slučaju vrši procenu najboljeg interesa maloletnog deteta i u skladu sa tim preduzima i odgovarajuće mere porodičnopravne zaštite“, ističu stručnjaci Ministarstva rada.
Iskustvo zaposlenih u centrima za socijalni rad govori da nisu toliko česti slučajevi da roditelji ostavljaju decu na ulici – daleko su češće situacije da novopečeni roditelji odbijaju da uzmu dete iz porodilišta. Uglavnom je reč o bebama koje imaju ozbiljne zdravstvene probleme, odnosno fizički hendikep. Brigu o bebama koje roditelji ne žele da dovedu u porodicu preuzima sistem socijalne zaštite i ona se najčešće smeštaju u hraniteljsku porodicu ili u dom za decu bez roditeljskog staranja. Podaci Ministarstva za rad, zapošljavanje, boračka i socijalna pitanja govore da se u domovima za decu bez roditeljskog staranja nalazi oko 670 dece, a u hraniteljskim porodicama odrasta oko 5.500 mališana.
Izvor: Mondo
