Postulati potrošačkog društva – „lična korist, niski troškovi, pravo na robu i osiguranje od štete” – prenose se i na naše ljubavne veze.
Foto: Pixabay
Odlomak iz knjige Ester Perel “NEVERSTVO – Razumeti ne znači opravdati”
Izdavač Psihopolis, Novi Sad, 2018.
„Moje potrebe nisu zadovoljene.” „Ovaj brak za mene više nema smisla.” „Nisam ja na ovo pristao.” Ovako mi se klijenti svakodnevno jadaju na terapijama. Kako je psiholog i autor Bil Doerti (Doherty) primetio, ovakve izjave sadrže postulate potrošačkog društva – „lična korist, niski troškovi, pravo na robu i osiguranje od štete” – i prenose ih na naše ljubavne veze.[1] „I dalje verujemo u posvećenost”, piše on, „ali moćni glasovi koji dolaze i iznutra i spolja govore nam da smo gubitnici ako pristanemo na manje nego što smatramo da nam treba i nego što zaslužujemo u braku.”
U današnjem potrošačkom društvu ključna stvar jeste ponuditi nešto novo. Zastarelost predmeta je unapred programirana tako da nam nametne želju da se staro zameni novim. U ovakvom trendu ni bračni život nije izuzetak. Živimo u kulturi koja nas neprekidno mami obećanjima nečeg novog, mlađeg, živahnijeg. Stoga se više ne razvodimo zato što smo nesrećni, već zato što bismo mogli biti srećniji.
Smatramo da nam momentalno zadovoljenje potreba i beskonačan izbor neprikosnoveno pripadaju. Ranije generacije su vaspitanjem naučile da život zahteva žrtve. „Ne možeš uvek dobiti ono što želiš” imalo je smisla pre pola veka, ali postoji li neko mlađi od trideset pet godina ko još uvek prihvata ovu poruku? Današnje generacije uporno odbijaju bilo kakvu frustraciju. Nije ni čudo, dakle, da skučenost monogamne veze izaziva paniku. U svetu beskonačnih mogućnosti borimo se s onim što milenijalci nazivaju strahom od propuštenih prilika (engl. fear of missing out – FOMO). Ovaj strah okreće „hedonistički točak” – beskrajno traganje za nečim boljim. Čim dobijemo ono što želimo, naša očekivanja i želje rastu, a mi i dalje nismo nimalo zadovoljniji. Kultura sticanja mami nas beskonačnim mogućnostima, ali isto tako nameće i suptilnu tiraniju. Konstantna svest o spremnim alternativama nameće nam ne baš laskava poređenja, slabi posvećenost i sprečava nas da uživamo u sadašnjem trenutku.
Prateći promene u zapadnom društvu, veze dvoje ljudi su s ekonomije proizvodnje prešle na ekonomiju iskustva. Brak je, kako kaže filozof Alen de Boton (Alain de Botton), „od institucije postao osvećenje emocija, od spolja sankcionisanog obreda pristupanja, postao je iznutra motivisani odgovor na emocionalno stanje”.[2] Za mnoge je ljubav imenica koja podrazumeva konstantno stanje entuzijazma, zanesenosti i žudnje. Kvalitet veze danas je sinonim za kvalitet doživljaja. Šta će nam stabilan dom, dobri prihodi i lepo vaspitana deca ako se dosađujemo? Želimo da nas veza nadahnjuje, transformiše. Njena vrednost, a time i dugovečnost, srazmerne su tome koliko dobro ona i dalje uspeva da nam ugasi žeđ za doživljajima.
Ovi novi prerogativi potpiruju priču o savremenom neverstvu. Naše današnje želje nisu ništa drugačije, nego je posredi sama činjenica da smatramo da zaslužujemo – štaviše, obavezni smo – da ih zadovoljimo. Naša primarna uloga u današnje vreme usmerena je ka nama samima – čak i ako ide na račun onih koje volimo. Kako Pamela Drakerman (Druckerman) ističe: „Veća je verovatnoća da bi nas upravo naša velika očekivanja da postignemo ličnu sreću mogla navesti na preljubu. Uostalom, zar nemamo pravo na ljubavnu aferu ako je to cena koju treba platiti da bismo bili srećni i ispunjeni?”[3] Kada su naše ja i naša osećanja najbitniji, na drevnu priču o preljubi dodaje se novi opravdavajući narativ želje za neverstvom.
Slični članci koji vas mogu zanimati:
Najnoviji tekstovi iz kategorije: ŽIVOTARIJE
Svim srcem treba želeti sreću drugim ljudima. Srećan čovek vas nikad neće unesrećiti i tako njegova radost postaje naša sloboda.
"A ja ću i noćas oprostiti za sve nanete mi boli. Možda nisam ništa skrivila onom što me proganja, ali nisam ničim zadužila ni onog što se u ovom času...
Projekat očuvanje ljubavi – 1 zagrljaj dnevno, 15 minuta razgovora, obavezne psihološke analize
Kada je moja žena, nakon sedam godina braka, najednom počela da me grli svaki put kada se sretnemo u hodniku, prvo sam pomislio da je neko od nas dvoje možda...
Duško Radović: Želim vam dan pun običnih čuda…
"Želim vam dan pun običnih čuda... Šoljicu kafe koju niste morali sami da skuvate... Neočekivani poziv od starog prijatelja... Dan pun malih stvari u kojima uživate... Dobre pesme na radiju......
Zašto bi trebalo da pogledate film “Toni, Šeli i Magično svetlo”
Ne smemo zaboraviti značaj razgovora sa decom o filmu koji smo zajedno gledali. Nakon filmova poput „Toni, Šeli i magično svetlo“ odrasli opušten razgovor o filmu lako boje vrednosnim stavovima...
Sreća pa je Srbija kumovska, a ne liberalna ekonomija….ako se to uopšte može nazvati ekonomijom. I sreća da su srpske žene još na nivou otomanskog mentaliteta, tako da ne moramo brinuti o ovim groznim stvarima.