Ljubivoje Ršumović o nastavku „Fora i fazona”, ljubavi prema mališanima, dnevničkim zapisima: Rukovodio sam se mišlju Duška Radovića da su deca mali ljudi u odelu deteta
Foto Igor Marinković, Novosti.rs
SUNCE ima pege, mesec ima bore, a šta deca imaju? Fazone i fore. Na sreću, dečje uši će opet da zvone, jer će ponovo da slušaju fore i fazone. More i brige će da se sklone, jer će opet gledati fazone i fore. I to nije tek fora, jer se kultna dečja emisija vraća u život. Radostan je zbog toga njen tvorac, Ljubivoje Ršumović, koji je davne 1985. godine prihvatio ponudu Pere Zupca da na TV Novi Sad skroji nešto za decu. I onda je, ni manje ni više, skrojio one „Fazone i fore” na kojima je sijaset dece raslo do neba, do laste. A kada u najskorije vreme na RTV Vojvodine osvanu nove epizode, čije se snimanje završilo sa letnjim vrelinama, neki novi klinci će da slušaju „Vesti iz nesvesti”, ponavljaju Ršumove „Uzrečice i nizrečice”, dive se otkrićima Raše Popova… Da li su se, međutim, deca promenila, pa se autor brinuo hoće li uspeti da ih nasmeje i obrazuje?
– Ne, ona se ne menjaju – siguran je Ršumović. – I dalje su isto radoznala i isto fantastična.
A to što za „Fazone i fore” i dalje najviše sluha imaju vojvođanska medijska kuća i Novi Sad ne čudi Ršuma. U ovom gradu je objavio i prvu zbirku pesama, pa i prvi njegov komad je tu izveden. Zbog svega što je tokom karijere radio, a možda najviše zbog „Zmajevih dečjih igara”, Novosađani su ga oduvek smatrali svojim. I on im uzvraća to osećanje, jer je Novi Sad, ne krije, posle njegovog rodnog Ljubiša jedino mesto u kojem bi živeo. Time Ršum opovrgava teoriju da planinski vazduh ne može da se meša sa ravničarskim. On ih „kombinuje” decenijama i isto toliko za njima čezne. Nostalgiju za Ljubišem ovih dana intenzivno „pretače” u misao o obrazovnom centru koji bi tamo, u zlatiborskom kraju, otvorio. Bila bi to neka vrsta akademije za male pisce. Darovita deca bi dobila svoj kutak.
– Zamislio sam to kao polunaučnu ustanovu koja bi se bavila fenomenima i tajnama detinjstva. Okupljala bi i prepoznavala talente, koji bi se uz moju, i pomoć mojih kolega, usavršavali u pisanju proze i poezije – otkriva idejni tvorac.
Bila bi to privilegija za mališane u kojima sve ključa od stvaralačke želje, a koja je verovatno nedostajala i malom Ršumu, onda kada se u ranom detinjstvu sakrivao i otkrivao svojim stihovima. Prve je objavio još kao gimnazijalac. I od tada nije prestajao da ih niže. Kada su ga deca nedavno pitala koliko je pesama napisao, seo je i počeo da broji. Stigao je do 15.000!
– Nisu sve te pesme vredne objavljivanja, jer su mnoge nastale u svrhu traganja za nekom formom, novim sadržajem. Suština je da pesnik mora da ima nagon da u nečemu prednjači, što je meni ostalo od detinjstva. Još tada nisam imao potrebu da se takmičim sa svojim drugarima, nego sa samim sobom. Zato mi se u jednom trenutku učinilo da bih mogao da imam više knjiga nego godina. Sada sam tu ideju učinio vidljivom, jer imam blizu 90 knjiga, a 77 godina – kaže Ljubivoje.
Kada bi ga neko pitao šta je po zanimanju, ne zna šta bi rekao, ali…
– Raduje me kada se Cigančići, dok mi brišu vetrobrane na semaforu, zagledaju u mene i pitaju me: „Pesniče, kako idu pesme?” Siguran sam da ne znaju kako se zovem, ali znaju da su pesme moje oruđe.
A da se bavi njima i decom prelomio je kod njega Duško Radović, kojeg je upoznao kada je kao brucoš Filološkog fakulteta stigao u prestonicu. Zahvaljujući njemu je počeo da radi na Radiju, a potom u TV Beograd. Tako su nastale dugovečno gledane emisije „Hiljadu zašto”, „Hajde da rastemo”, „Dijagonale”… Sa „Dvogledom”, koji je radio sa Draganom Babićem, inficirao se dokumentarnom poetikom. Bila je to emisija u kojoj su deca stavljana u prvi plan, ona su objašnjavala svet.
– I to su činila na fantastičan način. Koristeći se malim lukavstvom, navodio sam ih da pokažu koliko su sama mudra. Rukovodio sam se Radovićevom mišlju da su deca mali ljudi u odelu deteta. Spremam se da napravim knjižicu koja bi se zvala „Dušanov zakonik” i u kojoj bi kroz Radovićeve aforizme, tekstove i odgovore iz intervjua, on objasnio kako bi trebalo da se ponašamo prema deci – priča Ljubivoje.
Slični članci koji vas mogu zanimati:
Najnoviji tekstovi iz kategorije: STVARAOCI ZA DECU
Na današnji dan Hans Kristijan Andersen objavio prvu knjigu bajki
DANSKI pisac Hans Kristijan Andersen (1805‒1875) jedan je od najpoznatijih pisaca bajki svih vremena. Njegove priče prevedene su na više od 125 jezika, a među najpoznatijima su "Carevo novo odelo",...
“Deci su potrebne realne bajke”: Na današnji dan je rođena Astrid Lindgren
„Dete se rađa ni loše, ni dobro. Ko određuje, da li će ono biti otvoreno i dobro ili bezosećajni, nasilni usamljeni vuk? To smo mi, njegovi roditelji - ljudi koji...
Biljana Mihajlović, ilustratorka: “Neizmerna je sreća raditi ono što voliš”
Kako si počela da se baviš ilustracijom? Crtam oduvek. Od 2014. godine sam radila za inostrano tržiste preko različitih platformi, ali pravim početkom smatram svoj rad u dečijem časopisu „Hajmo...
Ljubivoje Ršumović: Sve se formira u detinjstvu, najčešće naši vlastodršci to ne razumeju
Pesnik, pozorišni i televizijski autor za decu Ljubivoje Ršumović za Tanjug ističe da u današnje surovo vreme u kome se dešavaju mnoge zastrašujuće situacije, roditelji uvek moraju da budu ikona...
Nema komentara.