A zašto je to važno?
Deca kojoj nedostaje samokontrola nisu manje inteligentna. Impulsivni ljudi i oni koji brzo i lako prihvataju rizike imaju druge kvalitete. Ona deca koja kasnije postanu avanturisti, istraživači, preduzetnici i izumitelji čestu su zapravo bila vrlo impulsivna od malena. Ali kao što mogu uraditi nešto veliko, mnogo lakše mogu upasti u velike nevolje.
Samokontrola ima direktan uticaj na sposobnost pravilnog donošenja odluka. Nedostatak samokontrole u detinjstvu može dovesti do toga da dete pretera sa slatkišima na nekoj žurci, provede više vremena igrajući igrice nego radeći korisne stvari ili poneki tantrum više. I to sve deluje prilično bezazleno u tom uzrastu. Ali, tokom puberteta, nedostatak samokontrole počinje da pokazuje svoje najružnije lice.
Adolescenti kojima nedostaje samokontrola verovatno će donositi odluke koje ih lako mogu odvesti pogrešnim putem. Ovo odlučuje odluke koje se tiču njihovog zdravlja (alkohol, cigarete, dijete, nespavanje), novca (kladionice, neodgovorno trošenje) i ponašanja (u vezi, na poslu, fakultetu, poštovanju obaveza…)
Adolescencija je period strahovitih promena u mozgu, koje su upravo tu da pripreme dete za ulazak u svet odraslih. A deo te pripreme uključuje i eksperimentisanje i preuzimanje rizika. Tinejdžeri se tako uče veštinama koje su im neophodne u svetu odraslih. Preuzimanje rizika je zdrav i normalan deo odrastanja, ali tinejdžeri sa većim nivoom samokontrole su prosto sposobniji da procene rizik i prepoznaju razliku između opasnog rizika i onog iz kog će nešto naučiti. Samokontrola u periodu adolescencije je ključ.
Mozak se menja u zavisnosti od iskustava kojima je izložen. Kada je dečji mozak izložen dobrim iskustvima, rašće i razvijaće se na najbolji način. Kada je izložen manje prijatnim uticajima, u skladu sa tim će se i razvijati. Tokom detinjstva mi smo ti koji utičemo na iskustva kojima su naša deca izložena. Mi smo ti koji im čitamo (ili ne čitamo). Mi smo ti koji se igramo s njima (ili se ne igramo). Mi smo ti koji ih vodimo i učimo šta je bezbedno eksperimentisanje i kako da prepoznaju opasne rizike i klone ih se.
Ali, kad dođe period adolescencije, tada stvari prestaju da budu pod našim uticajem i tada će sve zavisiti od onoga što smo uspeli da uradimo ranije. Samokontrola u detinjstvu postavlja temelje uspešnosti i samokontroli u adolescenciji koja, opet, ima ključnu ulogu tome kakav odrastao čovek će to dete postati.
Ima ovde zaista poucnih stvari, no da li ce ova vrsta „dresure“ uspeti, pitanje je sad. A odgovor zavisi od toga u kojoj meri je dete sacuvalo svoju izvornost. Ukoliko nije, onda ce vam se desiti da vam dete kaze, ma daj ne smaraj, dosadno mi je to, hocu ovo, necu ti ja ….i tako redom.
Zato je mnogo vazno, staviti dete u zdrave uslove od kolevke pa nadalje, sacuvati u njemu onaj savrseni program, odnosno, bolje je spreciti, nego leciti. Tada ce dete samo znati sta mu je ciniti, kada ce da se igra, skace, vrti u krug, pomaze u kuci i sve po redu. Pritom ga ne treba ni nagradjivati ni kaznjavati.Ekran skloniti iz njegovog zivota i eto vam malog -velikog coveka sa radoscu od rada, reda i zivota. Tek tada mozete sprovesti i svoje ideje da pojacate snagu njegovu.