Dr Komarovski mesečno odgovara na hiljadu i po pisama roditelja. Sa sajta komarovskiy.net izdvojili smo nekoliko pitanja i odgovora:
2. Da li će detetu biti bolje u privatnom vrtiću nego u državnom?
Došlo je vreme da damo dete u vrtić. Šta vi mislite, da li je za njega bolje da ide u mali privatan vrtić ili u državnu predškolsku ustanovu? Može li se na neki način unapred pripremiti za adaptaciju u vrtiću?
Odgovor: Privatni dečji vrtići su lepa stvar. Posebno je lepo kada ispunjavaju sve potrebe roditelja, kada imaju jasan program, kada se pridržavaju određenog načina života i drže se određene pedagoške metode.
Nevolja je u tome što roditelji koji daju decu u privatne vrtiće imaju ova dva motiva: da dete dobija više pažnje i da se s detetom “više radi”. Tako oni da bi dete dobilo više pažnje daju novce da u grupi bude što manje dece, a da bi se s detetom više radilo – poklanjaju ogromnu pažnju dodatnim aktivnostima – engleski, ples, časovi bontona itd. To je uobičajena situacija.
Na moju veliku žalost, roditeljima nisu prioritet pravila koja se tiču zdravlja deteta. I stoga većina privatnih vrtića, isto kao i državni, ne ispunjavaju standard po pitanju dužine boravka dece napolju, ne stavljaju akcenat upravo na aktivnosti na svežem vazduhu, ne kontrolišu parametre temperature i vlažnosti u prostorijama… Čak nije obavezna ni vakcijacija zaposlenih protiv gripa, što je nedopustivo.
Pedijatrija u Srbiji u krizi: Manjak lekara, višak antibiotika
Zaključak: većina privatnih dečjih vrtića stavlja akcenat na “vannastavne” aktivnosti, ali kao i državni, nedovoljno pažnje poklanjaju pitanjima zdravlja svojih vaspitanika.
Što se tiče adaptacije deteta na vrtić – ne postoje nikakve pilule ni kapi koje će adaptirati dete na kolektiv. Adaptacija na vrtić određena je time koliko se u konkretnom vrtiću ispunjavaju sanitarno-higijenske norme, odnosno šta čine zaposleni da bi maksimalno otežali širenje infekcije među decom (provetravanje, održavanje temperature na optimalnom nivou, boravak napolju). Ako se u nekom vrtiću svi pridržavaju tih mera, deca će se zasigurno manje razbolevati i brže ozdravljati.
Slični članci koji vas mogu zanimati:
Najnoviji tekstovi iz kategorije: REČ STRUČNJAKA
Blagostanje je neobjašnjiv osećaj ali ga prepoznate kad ga vidite – Erih From
Na pitanje šta smatra mentalnim zdravljem, From je odgovorio: "Ono što ja smatram mentalnim zdravljem bojim se da se razlikuje od onoga što mnogi drugi psihijatri ili psiholozi misle da...
Danijela Budiša Ubović: Psihološka zavisnost od roditelja – snažno osećanje dužnosti drži decu uz roditelje
Psihološka zavisnost od roditelja u velikoj meri može uticati na donošenje odluka u životu pojedinca koji bi trebalo da živi svoj život i oblikuje ga kako misli da treba pa...
Dr Vladimir Đurić: Niko ne može sve, a i da može – džaba mu ako ga to košta mentalnog zdravlja
O mentalnom zdravlju, zdravom odnosu prema sebi i važnosti očuvanja dobre energije kao i prvim simptomima 'pregorevanja', dr Vladimir Đurić, doktor medicine, specijalista psihijatrije, edukant psihoterapije - rekao je sledeće:...
Danijela Budiša-Ubović: ‘Radovi u toku’ – značajna faza u procesu samospoznaje
Svaki pojedinac prolazi kroz sopstvene faze i procese samospoznaje - kao jednog značajnog puta do svoje prave prirode, do spoznaje svojih osećanja i načina na koji ćemo se sa njima...
Nema komentara.