Kako će dete nešto naučiti da radi ako mu ne damo mogućnost da proba, ako nismo dovoljno strpljivi da sačekamo da ovlada nekom veštinom, ako mu ne damo podstreka da istraje u onome što je započelo?
Generalno ništa od toga što roditelji navode nije netačno. Svakako da je dete, kao i svako drugi ko nema iskustva u nekom poslu u opasnosti da se povredi, nešto pokvari, da potroši mnogo više vremena nego što bi to uradio onaj ko se tim poslovima inače bavi ili ko je plaćen da se time bavi. Ali onda često postavim pitanje (i sebi ponekad) za šta mi spremamo našu decu? Kako će dete nešto naučiti da radi ako mu ne damo mogućnost da proba, ako nismo dovoljno strpljivi da sačekamo da ovlada nekom veštinom, ako mu ne damo podstreka da istraje u onome što je započelo? Ko će obavljati sve te dosadne poslove za neše dete kada ono više ne bude dete i kada se od njega/nje bude očekivalo da na primer zna da sprim sebi obrok, da se samo spakuje, da samo održava higijenu u svom domu..? Jedan od mogućih odgovora je da će to dete kada postane odrasla osoba naći drugu osobu ili više njih koji će to činiti za nju. Odgovor koji se nameće kroz psihoterapijsku praksu je da osoba koje nije nezavisna od svojih roditelja, koji su sve, pa i ono za šta je samo bilo sposobno, činili za njega/nju, neće osećati nikada dovoljno sigurno u sopstvene sposobnosti.
“Osoba koje nije nezavisna od svojih roditelja, koji su sve, pa i ono za šta je samo bilo sposobno, činili za njega/nju, neće osećati nikada dovoljno sigurno u sopstvene sposobnosti.”
Sad bih se vratila na svoje opservacije današnjih roditelja. Zaista retko ili gotovo nikada nisam susrela roditelje koji ne vole svoje dete i koji zaista ne žele da im pruže sve najbolje. No dešava se vrlo često da zbog nekih “viših ciljeva” ili “nemanja vremena” ne pokazuju dovoljno topline i nežnosti. Kada dete ispoljava burno svoje emocije roditelji su obično neprijatno iznenađeni i uplašeni. Poistovećujući dete sa odraslom osobom, oni svaki plač deteta doživljavaju kao veliku patnju kojoj je dete izloženo i najčešće čine sve da bi je izbegli. Izrazito je neprijatna socijalna osuda koju ponekad dobiju od okoline i koja zna onda kod roditelja da izazove osećanja krvice i neuspešnosti. U savremenom društvu gde se kao glavne vrednosti promovišu principi zadovoljstva i izbegavanje patnje, setimo se brojnih rekalma kojim smo svakodnevno (“Vaše dete je potpuno zadovoljno samo ako je cele noći suvo, čisto mirisno….), nije teško da se burni plač deteta uz valjanje i prljanje po zemlji doživi kao “potpuna katastrofa” i da zablokira sve prirodne instiktivne reakcije koje bi preuzeli. Da podsetim, to je sprečavanje od samopovređivanja i nežan zagrljaj dok ne splasne tenzija. Bez krivice, bez griže savesti što detetu nismo ispunili traženu želju, samo sa puno ljubavi i sigurnosti u to da dete da bi opstalo na ovom svetu, treba da naučimo principama realnosti.
Šta se dešava kada roditelji prezaštite svoju decu?
Prilog koji ide prethodno verovatno bolje od svakog teksta govori šta je savremeni ili bolje reći svevremeni zadatak roditelja.
Recept za vaspitavanje dece: puno poverenja i strpljenja, uvek dovoljno daleko da pustimo dete da samo uvežbava neophodnu aktivnost za život i uvek dovoljno blizu da ga podržimo i ne napustimo kada mu je najteže.
Slični članci koji vas mogu zanimati:
Najnoviji tekstovi iz kategorije: REČ STRUČNJAKA
Dr Vladimir Đurić: Da li biste prodali novo jutro za milion dolara?
Može li se staviti cena na novo jutro, za koliko biste ga prodali? Da li je milion dolara ponuda koju biste prihvatili bez obzira na uslove? Dr Vladimir Đurić, doktor...
Blagostanje je neobjašnjiv osećaj ali ga prepoznate kad ga vidite – Erih From
Na pitanje šta smatra mentalnim zdravljem, From je odgovorio: "Ono što ja smatram mentalnim zdravljem bojim se da se razlikuje od onoga što mnogi drugi psihijatri ili psiholozi misle da...
Danijela Budiša Ubović: Psihološka zavisnost od roditelja – snažno osećanje dužnosti drži decu uz roditelje
Psihološka zavisnost od roditelja u velikoj meri može uticati na donošenje odluka u životu pojedinca koji bi trebalo da živi svoj život i oblikuje ga kako misli da treba pa...
Dr Vladimir Đurić: Niko ne može sve, a i da može – džaba mu ako ga to košta mentalnog zdravlja
O mentalnom zdravlju, zdravom odnosu prema sebi i važnosti očuvanja dobre energije kao i prvim simptomima 'pregorevanja', dr Vladimir Đurić, doktor medicine, specijalista psihijatrije, edukant psihoterapije - rekao je sledeće:...
Nema komentara.