Predstavnica francuske savremene škole dečje psihologije, En Bakis, autorka je knjige „Vodič kroz vaspitanje deteta 1–3. godine. Praktična uputstva francuskog psihologa”. Knjiga je plod njenog dvodecenijskog rada i istraživanja i vrlo je popularna ne samo među francuskim roditeljima. Poglavlje o zdravlju donosi pet „čarobnih” fraza koje svaki roditelj treba da zna:
Čim dete prohoda, u rečniku roditelja pojavljuju se nove fraze: „Ne trči, pašćeš!“, „Ne idi tamo, opržićeš se!“ – svako od nas je bar jednom nešto slično rekao svom detetu. Malo ko pak razmišlja o tome kuda vode ovakva upozorenja. Da li bi trebalo govoriti nešto drugo ako hoćemo da nam dete poraste zdravo i jako?
Fraze koje dete čine osetljivim
- „Ako sad ne zaspiš, sutra ćeš biti umoran/-na i razdražljiv/-a.“
- „Zakopčaj jaknu, prehladićeš se.“
- „Ako ne jedeš supu, nećeš porasti.“
I dete sluša ovakve rečenice od jutra do sutra…
Roditelji koji govore slične fraze nisu svesni da detetu na taj način poručuju da je ovaj svet pun opasnosti i negativnih strana… što je ipak daleko od istine. Ko kaže da će se dete opeći, prehladiti ili da će pasti? Samo roditelji. A kada je ovako nešto izgovoreno, daleko je veća verovatnoća da će se i ostvariti. Ako se roditelji odnose prema detetu kao prema nežnoj slamčici, neka budu uvereni da će ono tako i postati.
„Ko kaže da će se dete opeći, prehladiti ili da će pasti? Samo roditelji. A kada je ovako nešto izgovoreno, daleko je veća verovatnoća da će se i ostvariti.“
Malom detetu treba vremena da nauči da samo prepoznaje opasnost i moguću nevolju. U rizičnoj situaciji, ono ne oseća instinktivan strah te je na roditeljima da ga nauče kako da se ispravno ponaša u sličnoj situaciji. Međutim, mnogi to čine nevešto i na kraju dete postaje osetljivije i počinje da gubi samopouzdanje. A sve zato što su roditelji zacrtali da ga od svega zaštite.