Lusi i Stiven Hoking izmaštali su tri knjige pustolovina radoznalog i hrabrog dečaka Džordža, koji na nejneverovatniji način otkriva uzbudljive tajne svemira. Piše: Jovana Papan Lusi Hoking je novinar i pisac. Radila je za mnoge britanske i američke magazine i napisala nekoliko knjiga za odrasle. Lusi je takođe i…
Piše: Jovana Papan
Lusi Hoking je novinar i pisac. Radila je za mnoge britanske i američke magazine i napisala nekoliko knjiga za odrasle. Lusi je takođe i ćerka proslavljenog fizičara Stivena Hokinga. Njegove teorije izvršile su revoluciju u modernom shvatanju fenomena poput crnih rupa i Velikog praska, a ceo svet ga poznaje po najčitanijim naučno-popularnim knjigama ikada napisanim (Kratka istorija vremena i Crne rupe i bebe vasione) i herojskoj borbi sa teškom bolešću koja je obeležila njegov život. Njih dvoje bili su savršen tim za pisanje naučnih romana za decu.
„Džordžov tajni ključ svemira“ je bila njihova prva knjiga za decu. Pošto je smislila naslov, likove i zaplet, Lusi je poželela da u proces pisanja uključi i svoga oca Stivena, kako bi zajedno rezultate njegovih istraživanja objasnili i približili deci. „Ja sam osmislila kreativni okvir u koji smo hteli da smestimo fiziku, ali smo zajedno smišljali zaplet i satima razgovarali.“
Svemir je čudniji od fikcije
Sve je počelo kada je primetila koliko njen sin i njegovi drugari saleću Stivena i zapitkuju ga „Stivene, šta bi se desilo ako bih upao u crnu rupu?”, kako bi to izgledalo, kako bi se osećali, šta bi tamo videli, šta bi se desilo ako bi se uputili lično da istraže neke od tih egzotičnih kosmičkih fenomena i slično. Poželela je da svom autističnom devetogodišnjem sinu Vilijemu pruži priliku da razume šta je sve njegov deda postigao.
“Tada sam shvatila da ne postoje pustolovne knjige za decu koje objašnjavaju svemir koji nas okružuje. Ima mnogo naučno-fantastičnih priča, maštovitih i pametnih, ali sve one su fikcija i nijedna se ne može koristiti kao štivo koje će deci razjasniti neverovatnu prirodu svemira. A stvarnost je toliko neverovatnija i čudnija od bilo čega što bismo mogli izmisliti, da me iznenađuje da to niko ranije nije uradio!” kaže Lusi Hoking.
Svesna da se deca danas sve manje interesuju za nauku, htela je da ih istovremeno i informiše o tajnama svemira, ali i inspiriše da postavljaju pitanja i razmišljaju o pojavama oko sebe. „Veoma je važno da mladi ljudi očuvaju u sebi taj žar zapanjenosti svetom oko sebe i da stalno pitaju ‘zašto’?“ kaže Hoking. Bilo joj je jasno da, ako želi da zaintrigira njihovu maštu i proširi njihove vidike, treba da piše o nauci na način koji odgovara iskustvu njihovog života na zemlji, a da ih povede na veliko putovanje kroz svemir.
„Džordžov tajni ključ svemira” je avanturistička priča sa naučno zasnovanim pustolovinama. Glavni likovi su naučnik i njegova kćer, jedno radoznalo dete i superkompjuter zvani Kosmos. Dok zajedno sa protagonistima ove priče istražuju koja planeta bi mogla da bude utočište za ljudsku rasu, ako bi na Zemlji usled globalnog zagrevanja jednog dana postalo neizdržljivo, mladi čitaoci uče osnove astrofizike i astronomije, uz pomoć ilustracija i fotografija. U otkrivanju tajni svemira, nauka se deci predstavlja kao ključ koji otvara vata velikog sveta saznanja. “Nije potreban nikakav tajni kjuč da se istraži svemir” zaključuje u knjizi glavni junak Džordž. “Postoji jedan koji svi mogu koristiti. On se zove fizika.”
„Džordžov tajni ključ svemira” pokušava da objasni koncepte fizike koje Stiven Hoking istraživao i postavio tokom svoje četrdesetogodišnje karijere. Duboko je uveren da je jako važno da mlađoj publici prenese deo svojih uzbuđenja i očaranosti koje je iskusio tokom svojih otkrića. “On poseduje naročit dar, ume strasno da objašnjava vrlo komplikovane stvari na krajnje pristupačan način, kao što je učinio u „Džordžovom tajnom ključu svemira”. Ko bi drugi tako divno i jednostavno napisao samostalnu celinu na temu. „Kako da napravite ’crnu rupu’ i šta da radite ako sami u nju upadnete? Fizika je velika avantura – putovanje po celom svemiru pomoću sopstvenog uma. Nadamo se da ćemo zagolicati dečju radoznalost i inspirisati njihovu maštu.” objasnila je Lusi Hoking.
Stiven “oboren s nogu”
Knjiga „Džordžov tajni ključ svemira” prevedena je na trideset jezika i svuda je stekla ogromnu popularnost, a Lusi je donela nagradu „Sapio” za popularizaciju nauke deci. Posle sjajnog uspeha ove knjige, usledila je druga – „Džordžova svemirska potraga za blagom”. Ova svemirska avantura obogaćena je i esejima koje su za mališane napisali neki od najvećih fizičara sveta na teme: „Ima li ikoga u svemiru?” ili “Kako se razgovara sa vanzemaljcima?” i sl. “Ti eseji pomažu da se razume kako su naučnici putovali svemirom u potrazi za saznanjima – od svemirskih letova do teorijske fizike. Na kraju knjige je esej mog oca „Kako razumeti svemir”. To je najkraća istorija vremena ikad napisana.” kaže Lusi Hamilton.
Za briljantnog teoretičara fizike ova spisateljska avantura bila je više od običnog pokušaja da otključa tajne svemira za generaciju radoznale dece. Rad na Džordžovim svemirskim pustolovinama bio je i šansa za obnovljanje veze sa svojom porodicom. Lusi kaže da im je zajednički rad pomogao da ponovo uspostavi dobre odnose, ali i mnoge nezaboravne trenutke. “Čitala sam ocu odlomak iz rukopisa i toliko se smejao da je ispao iz stolice, pa su negovatelji morali da ga pridrže… Tada sam znala da se “upecao” na celu stvar i da je počeo da uživa u ovome.”
Dok je za prvi deo Stiven bio više naučni konsultant nego autor, a u drugoj koautor, za treći nastavak Džordžovih avantura čuveni naučnik sam je osmislio zaplet. “Džordž i veliki prasak”, završni deo trilogije o Džordžu, koji je objavljen 2011.godine, predstavlja uzbudljivo putovanje na početak vremena i prostora, u kome glavni junak i njegovi prijatelji pokušavaju da spreče veliku katastrofu za čovečanstvo.
Na pitanje da li je čitava ta zamršena priča o crnim rupama, belim patuljcima, paralelnim dimenzijama i ostalom suviše složena da bi je deca razumela, Lusi odgovara: “Ne mislim tako! Nauka na neki način ima mnogo zajedničkog sa magijom. Decu vrlo zanimaju čudne pojave teorijske fizike. Postavljaju teška pitanja o brzini svetlosti, veličini svemira ili putovanju kroz vreme. I žele da dobiju odgovore! To je jedan od glavnih razloga zbog koga su ove knjige napisane. Želeli smo da utolimo dečju žeđ za znanjem i kresnemo varnicu radoznalosti. Nadam se da smo uspeli.”
(Članak originalno objavljen u časopisu “Roditelj & dete”)
Nema komentara.