Sve što sam rekla da neću raditi kad dobijem bebu, a sada radim

Moje dete i jeste divno i anđeoski plavo, ali čak i pored njega tako dobrog – uspela sam da prekršim neka obećanja data sebi još ranije.

Nošenje i maženje kad god poželi –  Ranije sam mislila da ću biti stroža. I naivno klimala glavom kada sam slušala čuvenu anegdotu o majci koja je trećeg dana poželela da vaspita dete i zakasnila tri dana. Kakva glupost! Moj instinkt mi je odmah čim sa ga uzela u naručje poručio – nosi ga, mazi ga, voli ga. I nije razmažen. Voljen je, mažen, pažen i uzvraća mi to na najbolji mogući način. Nisam ga vaspitavala, ukalupljavala – pratila sam njegov tempo, slušala njega i on je sam odredio svoj ritam. Lepo spava, lepo jede, vesela je i raspoložena beba. Kako sam samo naivna bila kad sam verovala u sve one priče o vaspitavanju bebe!

Dojenje u javnosti – Sećam se da sam pre porođaja rekla mužu kako mislim da to neću moći, bilo bi me stid. Nakon porođaja, kada je kompletno osoblje Kliničkog centra, čini mi se, bacilo pogled na moje intimne delove tela da proveri kako “napredujem”, stid je za mene prevaziđena kategorija. Jednim delom zbog toga, a drugim delom jer sam dojenje kao majka sagledala na potpuno drugačiji način – nešto najprirodnije na svetu – nemam nikakav problem i dojim svoju bebu gde god da se nađemo. I šaljem poruke podrške svim mamama koje se odluče na isto!

- Advertisement -

Pročitajte i: Odvikavanje od pelena – 7 znakova da je dete spremno i 7 znakova da nije

Zovem muža “tata” – Da beba promeni muželjev i moj odnos? Nikada! On će za mene uvek biti moj muškarac i roditeljstvo neće uopšte uticati na naš odnos. Ha-ha-ha! Istina je da je beba mnogo promenila naš odnos. Na bolje. Od početka se razumemo, pomažemo, držimo nekako zajedno i bez reči primećujemo koliko nas je ovo malo čudo povezalo za ceo život. Ali – zovemo se “mama” i “tata”. Nimalo privlačno, ali vrlo praktično. Naročito ako dete želite da naučite ovim prvim rečima.

spot_img

Najnovije

Kada naše „normalno“ postane tuđe „neprihvatljivo“: O susretima sa tuđim ranama i sopstvenim uverenjima

Sve što znamo o obrascima iz detinjstva ne treba da bude beg od odgovornosti. Naprotiv. Piše: Snežana Golić, pedagog

Zašto uopšte čitati knjige u vremenu skrolovanja?

Kako nas čitanje može učiniti srećnijima, pametnijima i smirenijima – i kako tu naviku pretvoriti u svakodnevnu oazu mira.

Udružena prosveta Srbije pozvala na beli štrajk, apeluju na zaključivanje najviših ocena

Udružena prosveta Srbije, neformalna grupa prosvetnih radnika, pozvala je sve zaposlene u obrazovanju da se ujedine i učestvuju u belom štrajku, kao izrazu „profesionalne, pedagoške i građanske odgovrnosti“.

Ovaj grad je proglašen za Zelenu prestonicu Evrope: Po čemu je tako magičan?

"To je više od nagrade, ovo priznanje predstavlja i podsticaj da idemo još dalje u svojim zelenim ambicijama i inspirišemo druge gradove Evrope"

Kada potreba za pripadanjem preuzme identitet

Čovek je biće odnosa. Još kao deca, kroz pogled roditelja i reakcije okoline, počinjemo da shvatamo ko smo.

Pratite nas

KOMENTARI

2 Komentara

  1. Ja nisam mama ali pre nego što smo postali roditelji gledao sam kako neki svojim bebama daju industrijske proizvode (papice, kašice, sokiće), kao da ne žele da znaju da ništa ne bi trebalo da zamenjuje sveže pripremljenu hranu. Naravno, dovoljno je bilo da odemo na more sa bebcem i da padnem na tom ispitu. Preživeo sam to razočarenje i priznajem da i dan danas ponekad dam neki industrisjki slatkiš ili grickalice ćerkici… ne može se izbeći, čini mi se :/

LEAVE A REPLY

Please enter your comment!
Please enter your name here

SLIČNI ČLANCI KOJI VAS MOGU ZANIMATI:

spot_img