Što manje igračaka – to više igranja
Primećujete da se vaša deca retko koriste igračke za igru iako ih imaju brdo? Saznajte zašto je to tako i koliko je igračaka zaista potrebno deci.
Primećujete da se vaša deca retko koriste igračke za igru iako ih imaju brdo? Saznajte zašto je to tako i koliko je igračaka zaista potrebno deci.
Igrajući se deca uče. Kroz igru se razvijaju, vežbaju, rastu…
Kažu da što manje igračaka dete ima, ono se više igra. Izgleda da su upravu. Hajde da vidimo zašto je to tako.
Igra je za dete nezamenljiv način učenja od prvog dana života i ujedno prirodan, za dete svojstven način kojim istražuje i saznaje o sebi i svetu koji ga okružuje. Igrati se sa detetom znači stvoriti prilike za dete da saznaje, otkriva i ovladava svojim veštinama i svetom koji ga okružuje. To, takođe, za roditelja znači šansu da upozna način na koji dete misli, zaključuje, oseća i doživljava
Igračke koje odgovaraju na iskonsku dečiju potrebu oponašanja odraslih, roditeljima su dobar saveznik u borbi za detinjstvo puno igre.
To je božansko: sloboda, igra. To je jedino dostojno bogova: igrati se.
Kroz igru, deca razvijaju svoje psihičke, intelektualne, emocionalne, društvene i moralne sposobnosti, stvaraju i održavaju prijateljstva.
Ove porodične igre udaljiće vašu decu od ekrana i od dosade.
Kroz igru deca na razvojno adekvatan i terapijski moćan način uče da grade odnose sa odraslima, da razvijaju kritičko mišljenje, uče načine na koje mogu rešavati različite vrste problema, uče se socijalnim veštinama, regulišu sopstvene emocije…
Piše: Marija Živković, psiholog i praktičar terapije igrom Kada neko kaže IGRA meni automatski skače adrenalin i serotonin, jer igra je moj život. Još kao mala obožavala sam da se igram i još uvek ne želim da tu malenu izgubim. Imam veliku sreću da radim posao koji volim i koji…