– Kad porastem, biću Zoki. – Ko je Zoki? – Moj tata.
U ranom uzrastu dete koje je naviklo na pažnju, igru, aktivno prisustvo tate, brže progovori, ranije prohoda, lakše uspostavlja odnose sa vršnjacima.
U ranom uzrastu dete koje je naviklo na pažnju, igru, aktivno prisustvo tate, brže progovori, ranije prohoda, lakše uspostavlja odnose sa vršnjacima.
Znam da deca ne prate Zadrugu ali ipak pitam: – A ko to prati, vi ili vaša ćerka?
– Ja, ali, valjda je sve to slično i sa njom…
Pa, i ne baš.
U svojoj knjizi “Kako se čitaju deca”, psiholog Jelena Holcer kroz anegdote iz svoje ordinacije odgovarana pitanje: Zašto deca ne vole školu?
Za Detinjarije Jelena Holcer govori o tome kako je danas biti dete a kako roditelj, kao i šta možemo da učinimo da bolje “čitamo” svoju decu.
Ovaj tata i ja se gledamo u oči i ćutimo. On čeka da ja prva spustim pogled a meni ne pada na pamet da to uradim.
Kada je zbog nečega tužna, tata joj priča da samo “bebe plaču”, da su njeni razlozi za plač glupi, da zbog plakanja niko neće hteti da se druži sa njom…
Lako mogu da zamislim Milana kao odraslog, koji ćuti, povlači se i trpi.
Dečja usta ne lažu, odnosno da mališani kažu ono što misle, pri čemu mogu da budu vrlo surovi i da uvrede svog vršnjaka u igri ili školi
Tinejdžer Luka uspeo je da se izbori sa svojim ružnim iskustvima, a njegova priča nas je potpuno oduševila.
Kada školsko zvono “odjavi” poslednji čas mnogim klincima aktivnosti tek počinju. Po danima se smenjuju časovi engleskog, gitare, fudbala, baleta, a vikend je rezervisan za plivanje. Jelena Holcer, psiholog kaže za portal “Super žena” da roditelji treba da shvate da je važnije od bilo kakve aktivnosti da sa svojim detetom provodete kvalitetno vreme. Osmeh, dodir i topla reč se podrazumevaju.