Majčina griža savesti
Mnoštvu primenljivih zakona čuvenog Marfija sasvim sigurno treba dodati i niz onih koji se mogu primeniti na roditelje.
Mnoštvu primenljivih zakona čuvenog Marfija sasvim sigurno treba dodati i niz onih koji se mogu primeniti na roditelje.
Ne, ne želim ja da menjam svet iz korena, nego da svom detetu stvorim prostor za lepo i srećno detinjstvo, gde će se i igrati i učiti i smejati i moći i znati.
Bojeći se da te ne izgubim, čvrsto te privijam na grudi i pitam se: Kakva je to magija zaplenila riznicu sveta i prenela je u moje slabašno naručje?
Zovem se mama. Nekad će me zvati majkom. Nekada kevom. Nekada po imenu. Nekada me neće uopšte zvati, nego će me terati od sebe.
Mogu li žene imati sve – i blistavu karijeru na kojoj im zavide i sjajan porodični život u kome uživaju? Vreme je da prestanemo da se zavaravamo da mogu, poručuje žena koja je zbog dece napustila jednu od pozicija moći. Superžene ne postoje, osim u izuzetnim okolnostima, ali ni muškarci koji imaju “sve” nisu ništa brojniji, zaključuje ona.
Njene misli, njene priče, sve je isto svakog dana. Dete, dete, dete, dete… Ajde luda moja, pomeri se makar sat vremena dnevno od te iste teme.
Kao neko ko je u svom detinjstvu dobijao batine od oba roditelja, i svakih se nerado sećam, sigurna sam da vam je moj stav jasan.
“Hajde da pustimo mamu da se danas naspava, možda onda neće biti tako mrzovoljna,” moj 5-godišnji sin šapnuo je mom suprugu jednog jutra. Ta rečenica me pokosila. Da, ja sam mrzovoljna mama. Naravno da jesam.
U svojoj knjizi „The Mother Factor“ klinički psiholog i pisac, Stephan B. Poulter, se bavio uticajem majčine emotivne zrelosti i predanosti na život deteta i predstavio pet tipova majki, kroz koje objašnjava koliko je rana faza detinjstva važna za razvoj ličnosti.
Jao, ja se raspisala kao da ću mesec dana biti odsutna. Što i nije tako losa ideja. Neka, neka, za početak bar deset dana, a kasnije ćemo već videti…