Metod “Zelena olovka”- istaknimo što je ispravno
Dete bilo kog uzrasta na ovaj način se uči ne da se koncentriše na neuspehe nego da uočava svoje uspehe. A to je važan psihološki pristup.
Dete bilo kog uzrasta na ovaj način se uči ne da se koncentriše na neuspehe nego da uočava svoje uspehe. A to je važan psihološki pristup.
Verovatno bi nam bilo lakše da se ovakve situacije nikada ne dešavaju. Međutim, ja mislim da su one pozitivna stvar. U našoj je profesiji ovih dana teško naći razlog za smeh (zbog raznoraznih politika koje po pravilu moraju imati odjek na obrazovni sistem). Zbog toga mislim da je jako bitno pronaći humor u svakodnevnim situacijama.
Ja sam učitelj. Tokom dana od mene očekuju da budem glumac, drug, medicinska sestra i lekar, trener, pronalazač izgubljenih stvari, pozajmljivač novca, taksista, psiholog, zamena za roditelje, prodavac, političar i čuvar vere.
Deca danas dobijaju ogromnu količinu informacija, ali, umeju li da ih praktično upotrijebljavaju kad izađu iz škole? Vodeći evropski pedagog Jesper Juul ističe kako decu u školi treba da učimo sticanju poverenja u same sebe, izražavanju i socijalnim veštinama, ali da bismo u tome uspjeli, moramo u potpunosti da promijenimo obrazovni sistem.
Južno od Minhena, nalazi se klinika specijalizovana za pomoć nastavnicima sa psihološkim problemima. Uzroci njihovih stanja nisu uvek ono što bi se očekivalo
Nova istraživanja pokazuju da sve intenzivnije podučavanje sve mlađe i mlađe dece, može imati loše posledice.
Koliko je danas umetnost prepoznata, kako u školi tako i šire? Koliko ljudi koji se bave našim školskim planovima shvataju vrednost ovog predmeta i umetnosti uopšte?
Sudbina jedne zemlje može da se nasluti u klupama; ona tamo stvara temelje svog društva. Ti nastavnici, profesori, obični, smrtni, slični nama, mnogi i nesnađeni u rastegljivoj tranziciji, imaju zadatak da prepoznaju potencijale tih malih-velikih ljudi i ostvare ih. Kako to da urade u Srbiji?
Da li danas postoje pedagozi tog profila? Ljudi koji su spremni da odbace hipokriziju, malograđanštinu, „korektnost“, konformizam, formalizam, kukavički podanički mentalitet državnog „šrafa“? Koji su spremni i sposobni da decu nauče prave životne lekcije? Po svaku cenu?
„Obrazovni sistem namerno je projektovan da bi proizvodio prosečne umove, onesposobio unutrašnji život, uskratio učenicima znatnije sposobnosti vođstva i garantovao poslušne i nekompletne građane – sve da bi se narod učinio ’upravljivim’“.