Razbijena čaša, prolivena voda – to je detetovo životno iskustvo!
„Ono će da mesi! A ja ću posle celu kuhinju da ribam! Umoriću se više od čišćenja nego od kuvanja. Ne treba mi pomoć u kuhinji. Brže ću sama…“
„Ono će da mesi! A ja ću posle celu kuhinju da ribam! Umoriću se više od čišćenja nego od kuvanja. Ne treba mi pomoć u kuhinji. Brže ću sama…“
Roditelji koji krče put svom detetu kroz život, uvek iz najbolje namere, trudeći se da nikada ne oseti nezadovoljstvo, zapravo detetu ne čine uslugu.
Odrasli koji još nije shvatio da dete mora da koristi ruke i da je to prva pojava instinkta ka radu, može biti prepreka dečijem razvoju.
Kako nastaje zavisnički mentalitet? Onda kada narušavamo prirodno izrastanje iz simbioze sa roditeljem.
Po ovom pitanju ne treba se orijentisati ni odveć ni jedino na uzrast. Daleko je važnije oceniti situaciju i, naravno, treba pratiti dete, procenjivati njegovu spremnost: sa čim će izaći na kraj a sa čim neće.
Kada roditelj razmišlja, „Ja toliko volim svoje dete da mu neću dati da se muči i radiću sve umesto njega“, takav roditelj ne mari za svoje dete.
Ukoliko mislite da decu štitite preuzimajući sve na sebe, znajte da nikoga ne možemo zaštititi – ljude možemo samo OSNAŽITI. I to je to.
Hiper – zahtevni, hiper – pametni, hiper – drugačiji… jednog dana će ipak morati da odu od nas
Jeste li roditelj koji sa svojim detetom radi svaki domaći zadatak, umesto njega rešava probleme u školi i s prijateljima, kontroliše svaki njegov korak? Ukoliko ste se prepoznali u ovom opisu, možda ste, a da niste ni svesni, i vi takozvani “helikopter roditelj”.
Nisu postojale škole roditeljtva, ni sve te silne knjige, forumi, grupe na fejsbuku, a opet – sve se nekako znalo. Na kraju, nismo ispali ni tako loši.