Roditelji pustili decu da se igraju na kiši, komšinica zvala socijalnog radnika
Danas, dete koje se igra u dvorištu zgrade bez punog obezbeđenja se smatra zanemarenim. Šta se dođavola dešava sa detinjstvom?
Danas, dete koje se igra u dvorištu zgrade bez punog obezbeđenja se smatra zanemarenim. Šta se dođavola dešava sa detinjstvom?
Izvesti decu na pravi put. Da ona budu bolja od nas. Gde je, ipak, granica, u pružanju podrške deci u usponu i šta znači to dati detetu zdravu osnovu da startuje u životu?
Decu odgajamo sa ogromnim količinama ljubavi i saosećanja i ne želimo da ni na trenutak osete kako je to biti nesrećan. Ali, da li to pravilan put?
Kad me, kao što se povremeno dešava, roditelji pitaju za savet kako da promene odnos između njih i njihove dece nabolje, bez oklevanja im preporučujem ovo:
Rezilijentnost je veoma važna kada su deca u pitanju zato što su ona u procesu formiranja ličnosti.
Ne dozvoljavajući deci da se „sapliću“ na male stvari, roditelji sprečavaju razvoj veština preživljavanja i razvoj samopouzdanja,
Ta deca koja su samo čuvana umesto vaspitavana jedino su naučila šta ne smeju, ali nisu naučila da razlikuju šta je dobro, a šta loše.
Kako će dete nešto naučiti da radi ako mu ne damo mogućnost da proba, ako nismo dovoljno strpljivi da sačekamo da ovlada nekom veštinom, ako mu ne damo podstreka da istraje u onome što je započelo?
Ako već kontrolišete svoju decu, radite to suptilno i s merom, pogotovo ako je sve u redu.
Nije bezuslovno dobar roditelj onaj koji voli svoje dete i koji se odriče ovoga ili onoga da bi tom detetu kupio ovo ili ono, da bi ga iškolovao, da bi mu napravio kuću, kupio stan, kola… To skoro da može svako. Ili je bar do skora mogao.