Milan Damjanac: Deca hronično nemaju nikoga da ih čuje
Psihoterapeut Milan Damjanac, gostujući u podkastu “Biblioperspektiva” dotakao se teme usamljenosti, gubitka smisla i vrednosti u savremenom društvu, i načinu na koji se to odražava na decu.
Psihoterapeut Milan Damjanac, gostujući u podkastu “Biblioperspektiva” dotakao se teme usamljenosti, gubitka smisla i vrednosti u savremenom društvu, i načinu na koji se to odražava na decu.
To što popuštate detetu onda kada ne bi trebalo, nije ljubav, nego vaša nesposobnost da se izborite sa krivicom. Dugoročno, pravite detetu medveđu uslugu, pošto ga svet neće tretirati onako kako ga vi tretirate.
Ne misle svi isto i ne osećaju svi isto. Naše je da ih pitamo kako su, šta im treba i da im pomognemo da to dobiju. Naše nije da pametujemo, osuđujemo, krivimo… Ni decu, ni roditelje, ni školu, ni jedni druge.
Pokazalo se da je devojčica veoma pametna, pitanja razume, odgovara adekvatno, podržava razgovor. A u oči zaista ne gleda. To jest, uopšte!
Deca-žrtve više besa usmeravaju na tog roditelja koji nije reagovao nego na onog koji ih je zlostavljao.
Infomacije koje deca primaju od nas i kroz naše ponašanje kao roditelja i vaspitača u mogome utiču na njihov celokupan razvoj.
Kako se konačno usaglasiti s tim drugim i živeti taj brak ili vezu onako kao što i drugi lepo žive, a da se ne džapaju za svaku glipost?
Najkreativniji vrtić, najbolje rangirana škola, vrhunski pedijatar, sportski klub, kursevi stranih jezika za bebe, matematičke škole za predškolce, organska hrana, privatni časovi… Iz roditeljske brige pokušavamo da svojoj deci obezbedimo što više, a ipak, kopka nas osećaj da ni to neće biti dovoljno. „Recepti za uspeh“ koje su nam ostavile…
Svako detetovo razmišljanje o samoubistvu, ili rečenica da želi da završi život, je razlog da mi uvek i odmah reagujemo.
Mirna Zelić je logoped i porodični i EMDR terapeut. Kao mama osmogodišnje Aline i trodogišnje Nore, za Detinjarije govori o svom roditeljskom iskustvu.