Zbog ranog učenja, deci uopšte ne ostaje vremena za igru
“Šta deca rade umesto da se igraju? Uče.” Vrtić sve više liči na školu, pa vaspitači primećuju da sve manje ostaje za igru, crtanje, trčanje i skakanje.”
“Šta deca rade umesto da se igraju? Uče.” Vrtić sve više liči na školu, pa vaspitači primećuju da sve manje ostaje za igru, crtanje, trčanje i skakanje.”
Detinjstvo je jedno i ne treba ga oduzimati i menjati za sadržaje koji su iz roditeljske perspektive korisniji od obične igre.
Pretvarajuća igra je u uzrastu od 18 meseci do 6 godina bitna zato što utiče na razvoj kognicije i metakognicije, socijalne kompetentnosti, razvoj
Kao što ove stare fotografije iz prošlog veka pokazuju, ništa ne može da se meri sa potpuno oflajn aktivnostima kao što su skakanje u vodu, brčkanje i međusobno prskanje na užarenom asfaltu.
Deca samo 30% vremena na treningu provode u umerenoj do intenzivnoj fizičkoj aktivnosti, dok ostatak vremena slušaju uputstva ili stoje u koloni čekajući svoj red.
Nekoliko škola u Teksasu rešilo je da ide drugim putem i dokaže da deca ne moraju biti nakljukana lekovima kako bi uspešno pratila nastavu. Umesto da se bave simptomima, u ovim školama posvetili su se uklanjanju uzroka,
Deca kroz igru uče kako da istražuju svet, kako da prihvate rizik, kako da isprobaju nove stvari i jako bitno, deca kroz igru upoznaju sebe.
U samo nekoliko generacija uspeli smo toliko otuđiti decu, da slobodnu igru možemo sa pravom okarakterisati kao ugroženu vrstu.
Moramo shvatiti da sadašnji odmori od 20 minuta nisu dovoljno dugački. Deca nemaju vremena da utonu u svoje zamišljene svetove i zaigraju se.
Fizička neaktivnost je jedan od glavnih uzročnika epidemije gojaznosti i većina američkih adolescenata ne provodi preporučenih 60 minuta u intenzivnoj fizičkoj aktivnosti.