Bajka utorkom: Mudrosti iz Garaže
Sve ono što sam potisnuo i zaboravio, svaki trenutak prošlosti i sadašnjosti se istog trena vratio. Tada sam spoznao jednu poruku: Ne pravi se od nesrećnog života srećna nova godina.
Sve ono što sam potisnuo i zaboravio, svaki trenutak prošlosti i sadašnjosti se istog trena vratio. Tada sam spoznao jednu poruku: Ne pravi se od nesrećnog života srećna nova godina.
Sreća je mala, obična i neupadljiva i mnogi ne umeju da je vide. Pre nego što krenete da tražite sreću, proverite – možda ste već srećni.
Najbolje uspomene vašeg deteta neće biti od skupih i popularnih igračaka koje ste im kupili, već od vremena koje ste proveli zajedno uživajući u društvu jedno drugog.
Roditelji čija su odrasla deca napustila porodično gnezdo pokazuju i manje znakova depresije
Biti srećan nije dar, to je dostignuće. Sreća nije nešto što se tek tako događa. I nije nešto na šta je neko pretplaćen, a neko nije.
Marta Nusbaum je američki filozof, profesor je na univerzitetu u Čikagu i jako je cenjena u svetskim naučnim krugovima u svojoj interpretaciji ljudske potrage za srećom.
Koliko se, još i danas, pametne, zrele i osobene dece vređa, ponižava i diskvalifikuje surovim kriterijumima škole, društva i porodice: koliko vrediš možeš dokazati jedino ocenama u školi.
Zašto se deca permanentno smeju uprkos lošim meteorološkim uslovima, uprkos krizi u zemlji i svetu, uprkos ratovima, poplavama, bedi koja ih okružuje, uprkos bolesti i nemaštini?
Pokazalo se da su ljudi koji ulažu više u pozitivna životna iskustva srećniji od onih koji novac troše na materijalne stvari. Zadovoljniji smo kada vreme provodimo sa porodicom i prijateljima nego u samostalnim aktivnostima
Poruka da sva naša deca mogu raditi i postići šta god požele može biti vrlo privlačna i primamljiva svim roditeljima. Pa koji roditelj ne bi želeo da veruje da su dostignuća njegovog voljenog deteta zaista ograničena samo maštom i da svoje dete ohrabruje da nemilosrdno hrli svojim ambicioznim ciljevima, zvanju vrhunskog lekara ili osnivača tehnološke kompanije, recimo? Šta bi potencijalno moglo biti pogrešno u pristupanju deci na način koji im govori da zaista mogu biti sve što im padne na pamet?