Godi Keler, norveški pedagog: Škola priprema decu za sledeći ispit, ali ne i za život
Dete koje je često testirano, a ne postiže dobre rezultate, gubi samopouzdanje. To je mnogo veći problem nego loše ocene.
Dete koje je često testirano, a ne postiže dobre rezultate, gubi samopouzdanje. To je mnogo veći problem nego loše ocene.
Dragi moji, svi smo mi na istom zadatku i sa istim ciljem, od naše saradnje zavisi koliko ćemo u tome uspeti.
Dete bilo kog uzrasta na ovaj način se uči ne da se koncentriše na neuspehe nego da uočava svoje uspehe. A to je važan psihološki pristup.
Direktori srednjih škola i gimnazija tvrde da im dolaze đaci sa veoma lošim znanjem. Pojedinci ne umeju ni sva slova da napišu
Zapitajmo se, čemu prenatrpane đačke torbe kada su deca navodno rasterećena „suvišnog znanja”? Zar situacija ne bi morala biti obrnuta u eri „bolonje”?
Visoka očekivanja blagotvorno utiču na dečije učenje, ali samo ako se roditelji ne zanesu i ne postanu nerealni u njima
Budući da je bio neko ko je uvek na prvo mesto stavljao mir, iznad svih političkih i ideoloških sukoba, Gandi je smatrao da se obrazovanje ne iscrpljuje u opismenjavanju, već u razvoju celovitog bića detetovog:
Prečesto se zbog brige oko ocena porodice bukvalno raspadaju, kvare se odnosi, roditelji i deca se međusobno udaljuju, ponekad zauvek.
U nižim razredima u školi na Novom Zelandu nema ocena. Čuo sam dosta zabrinutih roditelja koji su došli iz drugih zemalja koji su pokazali bojazan kako na ovaj način deca neće ništa naučiti, ali su se na kraju uverili kako stvar funkcioniše
Raznovrsna praksa u svetu pokazuje da se roditelji sve više i sve glasnije pitaju šta je cilj obrazovanja, ko i kuda želi odvesti njihovu decu. Međutim, trebalo bi se zapitati i koje kompetencije oni sami imaju da donose odluke u vezi s tim?