Evo zašto roditelji ne treba da krive sebe zbog neuspeha svoje dece
Decu zapravo oblikuju mnogi faktori – geni, vršnjaci, kultura. Teško je odrediti šta je od toga bilo presudno.
Decu zapravo oblikuju mnogi faktori – geni, vršnjaci, kultura. Teško je odrediti šta je od toga bilo presudno.
Šta, onda, ako dete ne može dalje od trojke iz nekog razloga? Šta ako ne može da “ispuni sav svoj potencijal”, i roditelj strahuje da će, eto, “čistiti ulice”?
Marijana je toliko zaokupljena ciljem da zadovolji svoje roditelje da je sada njena želja za novim saznanjima ugušena stalnom potrebom za potvrđivanjem u očima drugih ljudi, kroz ocene.
Odgajanje srećne dece nije u tome da im pružite trenutno zadovoljstvo ili trenutnu sreću. U stvari, upravo je suprotno.
Loše ocene nisu potvrda da je u pitanju „užas, dete je glupo, lenjo, neodgovorno, nikad neće dobiti normalan posao“.
Mnogi odrasli brinu da, kad bi njihova deca znala da ocene u školi ne mogu garantovati uspeh u životu, izgubili bi motivaciju za marljiv rad.
Kada se govori o nesporazumima na relaciji porodica-škola, retko se zapitamo kakve su njihove uloge u dečjem odrastanju danas.
Mentalni stav “zasuci rukave i prioni na posao” naučen u ranom detinjstvu jedan je od najvažnijih faktora uspeha.
Nekoliko istraživanja pokazalo je da nagrade za ocene nisu dobra ideja. Deci tako motivacija za učenje postaju pokloni, a ne znanje.
Ester je zatrpana pitanjima drugih roditelja koji žele da saznaju njen recept za roditeljstvo.