“Ne” faza i kako se protiv nje boriti
Izmučeni neprekidnim, svakog dana stotinu puta ponovljenim „ne“ koje probija mozak, roditelji su uvereni da dete time testira granice njihovog strpljenja. A to, zapravo, nije slučaj.
Izmučeni neprekidnim, svakog dana stotinu puta ponovljenim „ne“ koje probija mozak, roditelji su uvereni da dete time testira granice njihovog strpljenja. A to, zapravo, nije slučaj.
Deca moraju biti svesna da su negativne emocije deo života, a osnovna lekcija koju treba naučiti je da ponekad morate delovati upravo suprotno od onoga što osećate.
Pa najbolje je da sedim na jednom mestu i rastem dok dovoljno ne odrastem da znam kako o svemu da vodim računa…
Nemoj da smo te videli da se dereš u vreme popodnevnog odmora pred nečijim vratima. Nemoj da si slučajno ukrala/ ukrao nešto u radnji. Čak ni žvaku.
Svaki put kada viknemo na dete, čak i ako je krivo, sama činjenica da vičemo u velikoj meri snižava vaspitni efekat.
Pa vas pitam, roditelji – treba li ja da sklanjam vaše dete kada staje u red ispred mog? Treba li ja da otimam iz ruku vašem detetu kada neće mome da vrati igračku?
U želji da dete zaštitimo od sitnih, svakodnevnih opasnosti koje se vrlo lako “preleže”, mi ga često nesvesno guramo u mnogo veći problem.
Da biste opstali na nimalo jednostavnom putu povezujućeg roditeljstva, važno je da na umu imate tri greške koje roditelji najčešće prave, pa zbog toga gube strpljenje:
Roditelji koji su previše strogi prema deci i kontrolišu ih na svakom koraku, možda nisu ni svesni da im nanose veliku emocionalnu štetu i utiču negativno na njihovo buduće samopouzdanje.
U poslednjih nekoliko decenija, standardi za „dobro roditeljstvo“ su pretrpeli duboke promene i otišli smo daleko od one stare da ”ih učimo da budu pošteni, dobri i odgovorni.”