Obaveze nisu bauk
Nije lako da deca od „malih nogu“ nauče da primene znanje kada su u pitanju obaveze. Ukoliko ih u najranijem detinjstvu prihvate kao sastavni deo života, ono što će im u kasnijim godinama doneti život, neće im predstavljati teret.
Nije lako da deca od „malih nogu“ nauče da primene znanje kada su u pitanju obaveze. Ukoliko ih u najranijem detinjstvu prihvate kao sastavni deo života, ono što će im u kasnijim godinama doneti život, neće im predstavljati teret.
Da niko ne može da vas pročita do srži kao dete, pokazalo se 1969, kad je smoreni tinejdžer izrazom “helikopter-roditelji” obeležio armiju seniora koji su pristup pozitivnom roditeljstvu pretvorili u parodiju.
Postoje neki zadaci koje već i predškolci mogu obaviti samostalno, na primer: da raspreme igračke, odnesu prljavu odeću u kupatilo, ostave patike u ormarić za cipele. Svi roditelji znaju da ih na to treba stalno podsećati, pa već sami sebi zvuče kao papagaji.
Ko nam to krade decu od nas samih? Ko nam uzima vreme namenjeno njima? Gde grešimo dok ih volimo? Bože čuvaj nam decu, moli te jedan od roditelja.
U poslednje tri decenije dvadesetog veka se uvrežio novi način vaspitavanja dece, koji je doneo dva nova problema – prezaštićeno dete i razmaženo dete, piše Zoran Milivojević. Tek sada, kada je dovoljno veliki broj tako vaspitane dece odrastao, možemo jasno sagledati kolika je šteta napravljena.
Stavljamo ih pod stakleno zvono i činimo sve što možemo da otklonimo opasnosti umesto da decu opremimo veštinom kritičkom mišljenja kako bi sama mogla da se nose sa opasnostima i ublaže ih.
Grešimo, mučni, vaspitavajući ih, a sve vreme mislimo da radimo u njihovom najboljem interesu. Nigde, bre, nema škole za dobrog roditelja. Čitaš neke knjige, čitaš, pa ih baciš, jer ukapiraš da je najbolje da slediš svoj osećaj. A taj osećaj ipak nije uvek najbolji za dete. Nekad je samo za nas najbolji.
Da bi decu naučili odgovornosti moramo da im, uprkos njihovom otporu, nametnemo određene dužnosti. Naravno da dečje dužnosti moraju da budu razumne, u skladu sa detetovim sposobnostima, uzrastom i zrelošću.
Želela sam da budem roditelj nalik mojim roditeljima – smirena, odmerena, poštena i ispravna. A čvrsto verujem da ih je vera održala da ostanu takvi i u smutnim i teškim vremenima za roditeljstvo.
Svako ko ima decu zna kako stoje stvari kada su kućni poslovi u pitanju. Prvo ide borba, onda pregovori i na kraju pretnja…