Decu ne vaspitavaju roditelji – već druga deca
”Svrha vaspitanja” daje razlog i roditeljima i deci da se fokusiraju na ono zaista vredno fokusa, a to je njihov zajednički život, sada i ovde.
”Svrha vaspitanja” daje razlog i roditeljima i deci da se fokusiraju na ono zaista vredno fokusa, a to je njihov zajednički život, sada i ovde.
Neprestano me zapanjuju količine bezobrazluka koje roditelji tolerišu svojoj deci. Bio sam svedok scenama kada su se neki sedmogodišnjaci na najružniji način obraćali svojim roditeljima, a ja sam bio jedini u prostoriji kome je to zasmetalo. Jedna frajlica je odbrusila nešto svojoj majci, a ni majka ni otac nisu odreagovali, samo su sedeli kao da se ništa nije dogodilo.
Nema žalbi na nastavnike niti na servirano jelo, a igranje dolazi na red tek posle dva sata provedena u učenju.
Mi, roditelji,smo osobe kojima autoritet pripada po prirodnom ustrojstvu stvari i za to nam nisu potrebni ničija saglasnost ni odobrenje, pa ni oni našeg mališana.
Ako se suviše unesemo u njihove živote, zapadamo u opasnost da ih vidimo kao drugu šansu za ostvarenje svojih snova.
Pitam, da li se nedostatak osnovnog vaspitanja leči odlaskom u pozorište? I da li uopšte treba pustiti nevaspitanu hordu da primiriše pozorištu pre nego što nauči bar „dobar dan“ da kaže? Mislim, lepo je to što škola hoće da deca steknu naviku, ali bez ovog prvog ovo drugo nekako ne ide.
Umesto da na dete gledate iz “gornje”, “ptičje”, perspektive roditelja, pokušajte da se spustite na njegov nivo.
Оvim је, mоždа i simbоličnо, u nаšој mаlој pоrоdici pоčео pоkrеt оtpоrа stеrеоtipimа i glupоstimа.
Nalaženje sreće je životna misija, i to ne uvek uspešna. Zaista nemam snage da je tražim za četvoro. Tako da će moja deca morati da urade ono što smo i ja i svi drugi morali da radimo, i traže je sama.
Nije uzalud Duško Radović rekao da deca ne treba da imaju svoju sobu, jer se onda otuđe od roditelja. I da se najviše mrzi u velikim i lepo opremljenim stanovima.