Mami iz parkića koja viče na svoje dete
Slušaj, mama! Da, ti mama! Ti što si se usudila da u javnosti podvikneš na svoje dete! Imam nešto da te pitam: Kako te nije sramota?
Slušaj, mama! Da, ti mama! Ti što si se usudila da u javnosti podvikneš na svoje dete! Imam nešto da te pitam: Kako te nije sramota?
Ono što danas sve češće možete da vidite na ulicama i u svakodnevici ne može se nazvati vaspitanjem.
Da biste otkrili kakav ste roditelj, postoji jedno, jednostavno pitanje koje treba da postavite sebi
Da, znam da je naslov nepravilan, da čovek viče, a da se koža dere; ali, ovaj glagol „derati“ tako savršeno pristaje uz krike koje sam slušala dok sam ležala u sobi tik do porođajne sale.
Nikad nije prekasno za promenu u načinu komuniciranja. Evo i načina na koji to možete postići:
Gete je to lepo sročio u jednoj rečenici : ‘Mogla bi se roditi već vaspitana deca, ako bi roditelji bili vaspitani.’