spot_img
spot_img

Tata fudbaler, ćerka fudbalerka i mama na ivici živaca…

Šta da se radi. Ona trenira i vidi se da baš uživa u tome. U međuvremenu u našu kuću su ušle i kopačke. Ljubičanstvene. Fudbalerka se silno obradovala.

jasmina jovanovicPiše: Jasmina Jovanović

Dok su mi ćerke bile male, bilo je očigledno da imam devojčice i da uživam u tome. Nikada nismo furale princeza fazone jer nisam htela da pravim male kopije kopija. Male blede klonove svega što je roze. Ali smo furale haljine i tašne. Haljine koje se nisu uklapale u sveopšte šljokičasto rozilo, ali su bile slatke i bile su za devojčice. I one su obožavale da nose i suknje i haljine.  Jedino smo bile u ratu sa šnalicama, mašnama i rajfovima. Izgleda da svojeglave devojčice ne trpe nikakve andrmolje na glavama.

- Advertisement -

Kako su rasle, nekako su im haljine bile sve manje zanimljive. Eventualno bi dolazile u obzir za neke svečane prilike. Uvek bi to objašnjavale činjenicom kako ne mogu slobodno da trče , penju se igraju i skaču, gde god da smo išli. Ja bih uvek pokušala da ih ubedim da su sve to nekada radile i u haljinama, ali ozbiljan odgovor koji sam dobijala bio je:  “Tada smo bile male. Nećemo da se blamiramo.”

Već posle neke šeste godine, trebalo je da ih haljina zaista zadivi i opčini da bi pristale da je obuku. Još jedna – nazvaćemo je „otežavajuća“ okolnost – je uticala da njihova buduća ženstvenost utekne. Činjenica da im se otac rekreativno bavi sportom samo mi je otežala situaciju sa haljinama i svim ostalim ženskastim stvarima. Kako su rasle, sve češće ih je vodio sa sobom na trčanje, ponekad i na treninge, a kada bi vreme dozvoljavalo i na utakmice koje je igrao ili gledao.

Leti je svako veče bio na repertoaru ustaljeni ritam. Ako bi im obaveze i vreme dozvoljavali, on bi sa nekim svojim društvom, koje je takođe vodilo decu, išao na obližnji fudbalski teren na trčanje.Tate su trčale koliko god su mogle a deca dok im ne dosadi. Ili dok najmlađa među njima, baš naša ćerka, ne posustane. Onda bi se, pošto je bio mrak, a tate tu negde ali ne tako blizu (teren je veliki i dobrim delom osvetljen, ali mrak je mrak), ipak svi solidarisali i odlazili u bezbedan deo gde je bilo svetla i klupica za odmaranje. Tu bi se pričalo dokle god tate ne istrče ono što treba. Ili bi se, kad malo odmore, igrao fudbal.

spot_img
spot_img

Najnovije

Kada tinejdžer napravi „glup izbor“ to znači da njegov mozak radi baš kako treba

Ako mlada osoba veruje da će sistem obezbediti pravedan ishod, njena snažna potreba za osvetom slabi, što daje više prostora prefrontalnom korteksu da preuzme kontrolu.

Znanje i vaspitanje izdvajaju iz mase, trendovi i brendovi utapaju u nju

Deca od roditelja i staratelja dobijaju temelje koji se kroz kasniji proces socijalizacije nadograđuju. Ne možemo, kao podrazumevano, očekivati od njih da u ranoj životnoj dobi pokažu nešto što im nismo pružili kao primer. Piše Marija Bulajić Škuletić, sociološkinja

Dan ranog detinjstva 2026 vraća deci igru, prirodu i vreme za odrastanje

Besplatan celodnevni program za decu i roditelje 30. avgusta u Muzeju afričke umetnosti

Danski učenici će morati usmeno da brane radove da ne bi varali pomoću veštačke inteligencije

Danska vlada će, između ostalog, uvesti niz novih mera, uključujući nadzor računara, za učenike uzrasta od 16 do 19 godina.

Svetski dan mačaka: Mačkoljupci svih zemalja – ujedinite se!

Povodom Svetskog dana mačaka otkrivamo zanimljive činjenice o ovim tajanstvenim ljubimcima – od njihove istorije i uloge kroz vekove, do najomiljenijih rasa i razloga zbog kojih ih volimo.

Pratite nas

KOMENTARI

LEAVE A REPLY

Please enter your comment!
Please enter your name here

SLIČNI ČLANCI KOJI VAS MOGU ZANIMATI:

spot_img