Tata fudbaler, ćerka fudbalerka i mama na ivici živaca…

Šta da se radi. Ona trenira i vidi se da baš uživa u tome. U međuvremenu u našu kuću su ušle i kopačke. Ljubičanstvene. Fudbalerka se silno obradovala.

jasmina jovanovicPiše: Jasmina Jovanović

Dok su mi ćerke bile male, bilo je očigledno da imam devojčice i da uživam u tome. Nikada nismo furale princeza fazone jer nisam htela da pravim male kopije kopija. Male blede klonove svega što je roze. Ali smo furale haljine i tašne. Haljine koje se nisu uklapale u sveopšte šljokičasto rozilo, ali su bile slatke i bile su za devojčice. I one su obožavale da nose i suknje i haljine.  Jedino smo bile u ratu sa šnalicama, mašnama i rajfovima. Izgleda da svojeglave devojčice ne trpe nikakve andrmolje na glavama.

- Advertisement -

Kako su rasle, nekako su im haljine bile sve manje zanimljive. Eventualno bi dolazile u obzir za neke svečane prilike. Uvek bi to objašnjavale činjenicom kako ne mogu slobodno da trče , penju se igraju i skaču, gde god da smo išli. Ja bih uvek pokušala da ih ubedim da su sve to nekada radile i u haljinama, ali ozbiljan odgovor koji sam dobijala bio je:  “Tada smo bile male. Nećemo da se blamiramo.”

Već posle neke šeste godine, trebalo je da ih haljina zaista zadivi i opčini da bi pristale da je obuku. Još jedna – nazvaćemo je „otežavajuća“ okolnost – je uticala da njihova buduća ženstvenost utekne. Činjenica da im se otac rekreativno bavi sportom samo mi je otežala situaciju sa haljinama i svim ostalim ženskastim stvarima. Kako su rasle, sve češće ih je vodio sa sobom na trčanje, ponekad i na treninge, a kada bi vreme dozvoljavalo i na utakmice koje je igrao ili gledao.

Leti je svako veče bio na repertoaru ustaljeni ritam. Ako bi im obaveze i vreme dozvoljavali, on bi sa nekim svojim društvom, koje je takođe vodilo decu, išao na obližnji fudbalski teren na trčanje.Tate su trčale koliko god su mogle a deca dok im ne dosadi. Ili dok najmlađa među njima, baš naša ćerka, ne posustane. Onda bi se, pošto je bio mrak, a tate tu negde ali ne tako blizu (teren je veliki i dobrim delom osvetljen, ali mrak je mrak), ipak svi solidarisali i odlazili u bezbedan deo gde je bilo svetla i klupica za odmaranje. Tu bi se pričalo dokle god tate ne istrče ono što treba. Ili bi se, kad malo odmore, igrao fudbal.

spot_img

Najnovije

Ministarstvo prosvete za Danas o dodeli đačkih knjižica: “Nema govora o bilo kakvoj prinudi”

“Nema reči o bilo kakvoj prinudi, već o podsećanju da bi se propisi trebalo da se poštuju”, kažu za Danas iz Ministarstva prosvete, pojašnjavajući dopis upućen osnovnim školama u kome se navodi da podela svedočanstava o đačkih knjižica treba da se održi u nedelju, 28. juna.

Stigle knjižice: Da li treba da nagrađujemo ocene naše dece?

Za dečije samopouzdanje je mnogo značajniji podsticaj na trud, da nastave dalje uprkos trojci iz matematike. To je važnije od para u knjižici.

Šta PRVO da uraditi kada vas ujede komarac? Genijalan trik koji odmah uklanja otok i svrab

Leto donosi tople večeri, uživanje u prirodi i druženje na otvorenom, ali sa sobom nosi i jednu od najiritantnijih pojava - ujede komaraca. Taj prepoznatljivi, uporni svrab i dosadan otok mogu u sekundi da pokvare raspoloženje.

Zašto dečiji kupaći kostim ne sme da bude plav

Bezbednost u vodi počinje mnogo pre nego što dete uskoči u nju – počinje već u radnji, izborom prave boje kupaćeg kostima.

Profesorka književnosti upozorava: Bez čitalačkih navika nema ni uspešnog učenja

Mnogo važnije od samog broja bodova na završnom ispitu jeste da učenici razviju navike koje će im pomoći u daljem školovanju – sposobnost da čitaju sa razumevanjem, kritički razmišljaju i samostalno usvajaju nova znanja - naglašava profesorka Jovana Reba

Pratite nas

KOMENTARI

LEAVE A REPLY

Please enter your comment!
Please enter your name here

SLIČNI ČLANCI KOJI VAS MOGU ZANIMATI:

spot_img