Šta da se radi. Ona trenira i vidi se da baš uživa u tome. U međuvremenu u našu kuću su ušle i kopačke. Ljubičanstvene. Fudbalerka se silno obradovala.
Piše: Jasmina Jovanović
Dok su mi ćerke bile male, bilo je očigledno da imam devojčice i da uživam u tome. Nikada nismo furale princeza fazone jer nisam htela da pravim male kopije kopija. Male blede klonove svega što je roze. Ali smo furale haljine i tašne. Haljine koje se nisu uklapale u sveopšte šljokičasto rozilo, ali su bile slatke i bile su za devojčice. I one su obožavale da nose i suknje i haljine. Jedino smo bile u ratu sa šnalicama, mašnama i rajfovima. Izgleda da svojeglave devojčice ne trpe nikakve andrmolje na glavama.
Kako su rasle, nekako su im haljine bile sve manje zanimljive. Eventualno bi dolazile u obzir za neke svečane prilike. Uvek bi to objašnjavale činjenicom kako ne mogu slobodno da trče , penju se igraju i skaču, gde god da smo išli. Ja bih uvek pokušala da ih ubedim da su sve to nekada radile i u haljinama, ali ozbiljan odgovor koji sam dobijala bio je: “Tada smo bile male. Nećemo da se blamiramo.”
Već posle neke šeste godine, trebalo je da ih haljina zaista zadivi i opčini da bi pristale da je obuku. Još jedna – nazvaćemo je “otežavajuća” okolnost – je uticala da njihova buduća ženstvenost utekne. Činjenica da im se otac rekreativno bavi sportom samo mi je otežala situaciju sa haljinama i svim ostalim ženskastim stvarima. Kako su rasle, sve češće ih je vodio sa sobom na trčanje, ponekad i na treninge, a kada bi vreme dozvoljavalo i na utakmice koje je igrao ili gledao.
Leti je svako veče bio na repertoaru ustaljeni ritam. Ako bi im obaveze i vreme dozvoljavali, on bi sa nekim svojim društvom, koje je takođe vodilo decu, išao na obližnji fudbalski teren na trčanje.Tate su trčale koliko god su mogle a deca dok im ne dosadi. Ili dok najmlađa među njima, baš naša ćerka, ne posustane. Onda bi se, pošto je bio mrak, a tate tu negde ali ne tako blizu (teren je veliki i dobrim delom osvetljen, ali mrak je mrak), ipak svi solidarisali i odlazili u bezbedan deo gde je bilo svetla i klupica za odmaranje. Tu bi se pričalo dokle god tate ne istrče ono što treba. Ili bi se, kad malo odmore, igrao fudbal.
Slični članci koji vas mogu zanimati:
Najnoviji tekstovi iz kategorije: RODITELJSTVO
Jovana Papan: Postoje dečija ponašanja koja slobodno možete ignorisati
Okupili su 100 britanskih roditelja i ispitivali ih o njihovom roditeljstvu. Oko polovine njih se izjasnilo kao “nežni roditelji”, od toga su 84% bile bele, visoko obrazovane žene. Šta ovaj...
Deca influensera: Kako je detinjstvo postalo najskuplji sadržaj
Komercijalizacija dece na internetu postala je uobičajena pojava od Amerike do Rusije. Zakonske regulative širom sveta kasne za ovim društvenim fenomenom, pa mnogi roditelji prelaze granice u eksponiranju svoje dece...
Letovanje sa bebom – 5 saveta za roditelje
Letovanje sa bebom ne mora biti stresno ako dobro isplanirate sve detalje. Kada se pripremate za letovanje, veoma je važno koju ćete destinaciju odabrati, šta ćete poneti, čime ćete putovati......
Što manje igračaka – to više igranja
Sa ciljem da se deca što lepše zabave, da se lepo zaigraju i da im bude zanimljivo, roditelji neretko "zatrpavaju" decu igračkama. Novim, drugačijim, do tada neviđenim. Kada se negde...
Nema komentara.